Slobodna zona upravljanja financijama organizacije

Slobodna zona upravljanja financijama je centralno mjesto gdje treba da se odlučuje o njihovom kvalitetu. Napravimo, upravo stoga, paralelu između kvaliteta kako se uobičajeno razmatra i kvaliteta kada je u pitanju slobodna zona upravljanja financijama.

Kvaliteta materijalnih proizvoda i usluga je u modernom svijetu primaran parametar preživljavanja, postojanja i razvoja na domaćem i međunarodnom tržištu. Po pravilu, nema velikih problema kod definiranja kvaliteta najvećeg broja objekata s kojim se dolazi u dodir: sasvim svejedno da li se radi o odjeći i obući, hrani i piću, predmetima široke potrošnje, ili o uslugama – recimo, u javnoj upravi ili u restoranu, sredstvima javnih komunikacija ili transportu. Svako zna što je cipela koja propušta vodu, tkanine koje se enormno skupljaju nakon prvog pranja, ukiseljeno vino, tehnički proizvod koji ne izlazi iz servisa, spora administracija, neljubazan službenik ili drzak konobar – tako može da se nabroja unedogled. Jednako jasan i nedvosmislen prilaz dat je kroz standard i za procese i kompletne sisteme proizvoljne složenosti.

Međutim, kada su u pitanju financije, stvar je iz temelja drugačija. Odjednom se, kao što je već rečeno,  pojavljuje niz nepoznatih veličina, nepredvidivi rizici, neočekivani udari i padovi, procjene i akcije koje se pokazuju krivim kada je već prekasno i niz sličnih popratnih pojava. Kako tada pravovremeno ocijeniti kvalitetu?

 Ovdje se pri tome ne govori o bilo kojem obliku namjernih šteta ili kriminalu – riječ je o pojmu kvaliteta upravljanja financijama – kojega za sada nema. Kada se desi raspad financija organizacije, onda se samo, kao što je već rečeno, “prebrojavaju mrtvaci”. I tada se javlja poznata svjetska boljka o kasno shvaćenom: trebalo je ovako, trebalo je onako. Ne kaže se uzalud da su poslije bitke svi generali.

Zato je za svako rukovodstvo bilo koje organizacije primarno pitanje:

• kakva je  kvaliteta vođenja vlastitih financija i koliko je kvalitetan ekspert kome su financije povjerene? Mogu li ja na vrijeme donositi kvalitetne konačne odluke na osnovu njihovog rada? Mogu li na vrijeme prepoznati kvalitetu odnosno nekvalitetu mojih financijaša?

rukovodstvu i prvoj osobi organizacije nije lako ni da usporedi financijske kategorije svoje i drugih organizacija tim više što postoji i niz dodatnih faktora koji opterećuju ovakvu ocjenu i niz elemenata i parametara od kojih su mnogi nepoznati ili su vrlo malo poznati.

Konkretno,

• kako uz niz promjenljivih i nepoznatih veličina dati ocjenu vođenja financija u toku procesa, između konačnog perioda ocjenjivanja ili, ne spominjalo se zlo, prije eventualne katastrofe?

Pored ovih neugodnih problema, postavlja se automatski i dodatno pitanje povjerenja u kvalitetu prve osobe koja (bar formalno) vodi financije. Na prvi pogled jednostavno pitanje. Niz direktora i menadžera kojima je postavljeno ovo pitanje o svojim financijašima davali su slijedeće odgovore sumnjive vrijednosti:

• kako kakav (kakva) je? Pa valjda dobar (dobra), još nismo propali. Osim toga, dobro surađujemo, ne vjerujem da bi mi on (ona) što smjestio. Konačno, kakvih problema može da bude kada ja o svemu konačno odlučujem i sve imam, takoreći, u malom prstu.

Ovakvi odgovori su, u najmanju ruku, neozbiljni i daleko više govore o stanju znanja prve osobe organizacije nego znanju kvaliteta njegovog rukovodioca financija.

Zato se prethodno pitanje o kvalitetu prve osobe koja vodi financije može postaviti i drugačije, jasnije:

• ako dva financijska stručnjaka nađu u istoj okolini i u istim uslovima, jedan od njih će izvući više iz postojećeg financijskog okruženja (usput, ovo je veoma slično kod takmičenja u bridžu (kartaškoj igri koja traži talent i ogromno iskustvo) gdje se od sudionika očekuje maksimum kod iste podjele karata). I u bridžu i vođenju financija cijeni se talent, velika moć u procjeni situacije, strateško odlučivanje i sve to okupljeno u zavidnoj brzini mišljenja, točnosti i sigurnosti ocjene igre, igrača, odnosno financija i financijera, dobrom poznavanju vlastite organizacije i tržišta.

Naravno, to nije sve - sve se mora promatrati i iz drugog ugla:

• može li se ocijeniti kvaliteta vođenja financija samo na osnovu financijskog stanja organizacije, prvenstveno preko niza financijskih indeksa i parametara? Obično se kaže da može. I tada, iako je na prvi pogled sve u redu, postoji niz skrivenih  opasnosti i rizika koja sve stavljaju pod znak pitanja.

Na primjer,

• koliko je dobro financijsko stanje rezultat uspješnog upravljanja a koliko općeg stanja okoline i društva u kojem se organizacija nalazi? Da li su parametri i indeksi pravilno definirani, izdvojeni, pouzdani i protumačeni?

Ovo pitanje, može da se pojasni i jednostavnom analogijom:

• da li je bolji ribar koji zagrabi mrežom u prepunom ribnjaku i izvuče (i to nekoliko puta zaredom) odjednom pet, šest krupnih riba ili onaj koji provede cijeli dan s udicom u ruci na brzom planinskom potoku koji je siromašan krupnom ribom da bi se na kraju ipak vratio kući sa „svega“ dvije ili tri „prosječne“ pastrmke?

Prema svemu rečenom, definiranje kvalitetnog vođenja financija, kvalitetnog financijskog stanja organizacije i kvalitetnog financijskog stručnjaka je izuzetno teško, često (posebno na duže staze) i praktično nemoguće.

Sve počinje sa mogućnošću ili nemogućnošću odgovora na centralno pitanje:

• može li si ikada ili ikako jednoznačno i do kraja definirati i ocijeniti sam pojam kvaliteta u financijama? I to ne samo trenutno, statički, već i u svim važnim financijskim procesima, kroz same te procese?

Kako danas stoje stvari u ovom području – odgovor je kratak – vanredno teško! Ipak, pokušajmo. Pri tome se mora paziti da se uvijek ostane u području slobodne zone upravljanja financijama.

Mogući načini ocjene kvaliteta financija

U principu (prema stavu autora ovih redova) ocjena kvaliteta upravljanja financijama i upravljanja kvalitetom financija može se ocijeniti na dva načina:

• kroz stalno praćenje temeljnih financijskih parametra u određenom vremenskom intervalu i
• kroz analizu niza financijskih procesa (koji se ocjenjuju kroz, na primjer, financijski položaj, odnosno financijsku uspješnost).

Oba ova načina se uzajamno dopunjuju i na direktan i indirektan način govore o ukupnom stanju financija bilo koje organizacije, preciznije o kvalitetu financija.

Naravno, na ovom mjestu se nikako ne želi reći kako je to jedini ili jedini ispravan način. Sigurno je da specijalisti za financije mogu dosta toga da izmjene ili dodaju i tako daju svoj doprinos cijeloj problematici.

Vratimo se procjeni (ili ocjeni) kvaliteta prema navedena dva načina.

Praćenje temeljnih financijskih parametara

Kao i u svim ranijim slučajevima, i ovdje se prvo trebalo obratiti literaturi i stručnjacima sa jednostavnim pitanjem:

• koji su to temeljne veličine ili elementi koji omogućavaju (ili bi trebalo da omoguće) ocjenu kvaliteta financija organizacije, odnosno njene financijske uspješnosti (koju nemali broj autora direktno proglašavaju poslovnom uspješnošću organizacije).

 I, kao i u ranijim slučajevima, ponovo se pojavljuje bogat izbor. Stoga je pitanje glasilo sasvim konkretno (kod 87 vrhunskih literaturnih izvora i 12 puta kod ljudi koji su priznati kao eksperti u području financija):

• kojih pet financijska parametra (pokazatelja) bi vi odabrali kao najvažnije u ukupnoj financijskoj slici kvaliteta (i stanja kvaliteta financija) organizacija.

Nakon svih provedenih upita i analize, lista od prvih pet (5) pobjedničkih parametara (prema najjednostavnijoj statistici) izgleda:

1. ukupni financijski obrt,
2. ukupni neto prihod,
3. stanje akcija (dionica) organizacije na financijskom tržištu,
4. bonitet (kreditna sposobnost organizacije),
5. likvidnost (sposobnost isplate svih dugovanja organizacije).

Naravno, bilo je eksperata koji su se žestoko bunili ne samo na poredak nego i na sam izbor navedenih veličina (ali su, nažalost, u ovom slučaju bili nadglasani prostom većinom),

Međutim, ovdje se smjesta mora naglasiti da ni ovaj izbor nije nimalo jednostavan. Uz svaki od danih elemenata se javlja i niz dodatnih napomena vezanih (doslovno) uz svaku karakteristiku odabrane stavke. Na primjer, bruto (ukupni) obrtaj (financijskih) novčanih iznosa zavisi od veličine, tipa, mjesta i niza dodatnih parametara same organizacije a zatim i od postojećeg okruženja, konkurencije, branše, ukupnog stanja novčanog tržišta itd. Sve skupa se mora dodatno sagledati i u vremenskom nizu (u odnosu na prošla, postojeće i planirana buduća stanja itd.).

I sam pojam okruženja nije nikada jednoznačan: nije isto uspoređenje sa istim tipom organizacije u najbližem okruženju, u državi ili širom svijeta. Ni bilo koji niz parametara vezanih uz sam ukupni obrtaj nisu nimalo jednostavni ni jednoznačni. U pojedinim organizacijama oni su planirani, u drugima se gledaju samo konačni rezultati, u trećim ih uopće nema itd.

U financijama je moguća i takva situacija da određena organizacija ima realan pad, na primjer, financijskog ukupnog obrta za 30 % i neto prihoda za 50 % pa da se to smatra blistavim rezultatom. Na prvi pogled nemoguće i paradoksalno ali u praksi vrlo realno: ocjena je dana kada je iz niza razloga (na primjer, zbog svjetske financijske krize), u drugim sličnim organizacijama u branši ukupni financijski obrt pao prosječno za 90 % a neto dobit se praktično spustila na nulu.

S druge strane, važno je i kako se tretira oblik dobivanje apsolutnog financijskog maksimuma – da li je to jednokratno ili se misli i na budućnost. Riječ je o, nazovimo to tako, održivom financijskom razvoju. Ovaj zahtjev je ispunjen onda i samo onda kada sve aktivnosti organizacije (ne samo financijske) omogućuju nesmetan obrt kapitala, financijsku dobit i (ukupni) novčani rast u što je moguće dužem predstojećem vremenskom periodu. Trenutno je u svijetu pojam “održivi razvoj”, (nastao u području očuvanja životne sredine) postao hit tema u svim područjima:

• industrijski održivi razvoj, transportni održivi razvoj, ukupni privredni razvoj itd. Pri tome se, svakako, ne može zaobići ni financijski održivi razvoj.

Kada se dana problematika razmatra na takav način, odjednom se pojavljuje dodatan niz elemenata koje obavezno treba da se pažljivo razmotri vezano za financijske pokazatelje: ukupni sistem upravljanja organizacijom (sa svim važnijim podsistemima upravljanja, kvalitetom prije svega), njena struktura, vizija, misija, strategija, ciljevi, politika, elastičnost itd.

I to još daleko nije sve – veličine su uvijek međusobno povezane, ili kako se to matematički kaže, nalaze se u korelaciji. Na primjer, vanredno važan par uvijek povezanih veličina su (1) ukupan financijski obrt i (2) neto prihod (ili čista dobit). Samo u slučaju kada i neto prihod raste (po bilo kom zakonu – linearno, nelinearno ili slučajno), ukupan porast financijskog obrta ima smisla. Pojedini  autori upravo ova dva parametra primarno izdvajaju kao osnovne pokazatelje uspješnosti organizacije.

Ili, pozabavimo se (primjera radi), sa nekim od ostalih nabrojanih financijskih pokazatelja, recimo likvidnošću. Na prvi pogled, krajnje jednostavan parametar koji (praktično, u svim izvorima) pokazuje mogućnost redovne isplate svih oblika dugovanja organizacije u određenom vremenskom intervalu.

Međutim, pogledajmo samo na trenutak što se sve može čuti od eksperata i što sve nudi literatura po pitanju vrsta ovog pojma. Dakle, u praksi i teoriji postoje

• dugoročna likvidnost,
• kratkoročna ili tekuća likvidnost,
• likvidnost dana kroz vremensko namirivanje obaveza (godišnje, mjesečno, dnevno),
• likvidnost pokrivena iz tekućih prihoda,
• likvidnost pokrivena kreditom,
• likvidnost iz vlastitog organskog kapitala (recimo, prodajom) itd.

Kako onda jednoznačno opisati likvidnost? I kada je i u kojem trenutku pojedini oblik likvidnosti potreban i opravdan?

U cijelom navedenom nabrajanju ne smiju da se zaboravi još jedan vrlo aktualan i važan pokazatelj – rizici. U posljednje vrijeme (zadnjih desetak godina) rizicima se sve više poklanja dužna pažnja. Kod rizika se, prije svega, radi o potrebi za njihovim upravljanjem, (identifikacija, ocjena i procjena, smanjenje na podnošljivi nivo itd.). Ovo je naročito dobro obrađeno u bankarstvu gdje se zadnju deceniju pojavio i niz standarda (BASEL I, BASEL II, BASEL III – uvijek novi zamjenjuje stariji, prethodni) u kojem su izražena tzv. tri stuba na kojima počivaju financijski rizici: kreditno-kamatni, tržišno-investicioni i operacioni. Cilj ovih standarda je da se financijske ustanove, prvenstveno banke, svrstaju u jednu od tri slijedeće kategorije:

• niskorizične,
• srednjerizične i
• visokorizične.

Preslika li se problematika poznavanja i upravljanja rizika na ocjenu kvaliteta i upravljanja kvalitetom financija organizacije, tada odjednom postaje jasno da bilo kakvo planiranje u području navedenih osnovnih parametara (i ne samo njih) postaje prilično besmisleno. Istovremeno, ocjena o rizičnosti stanja organizacije (bilo koje, ne samo banke), direktno upućuje i na financijsku komponentu kvaliteta:

• niskorizično     = kvalitetno,
• srednje rizično = zahtijeva dodatno preispitivanje kvaliteta i
• visokorizičo     = nekvalitetno.

Iako je sve do sada istaknuto dovoljno usložiIo problematiku,  ne smije se zaboraviti još jedan detalj: da bi sve skupa dobilo zaokruženu sliku, neophodno je (zbog korektnosti), nabrojati samo još neke od dodatnih parametara kvaliteta financija koje su naveli literatura i financijski eksperti (ne ulazeći u njihovo detaljnije objašnjavanje kao ni u njihov redoslijed):

• iznos protoka tekućeg novca organizacije (Cash Flow),
• brzina povratka investicija,
• financijsko signaliziranje,
• rezultati kontrolinga,
• rezultati redovne i vanredne financijske revizije,
• prinos od i na imovinu,
• brzina obrtaja ukupnog financijskog kapitala,
• stepen pokrića (odnosi imovine, bilo kratkoročne, bilo dugoročne prema kapitalu, rezervama i obavezama itd.), itd.

Svi nabrojani parametri mogu da se potkrepe i sa nizom pripadnih faktora (zaduženosti, pokrivenosti, rentabilnosti, ekonomičnosti, indeksima…).

Na prvi pogled čovjeka od ovakvog mnoštva informacija polako hvata panika.

Sasvim je sigurno da obrađivana problematika nije nimalo laka ni jednostavna. Međutim postoji u čitavoj priči i jedna veoma dobra strana:

• svi eksperti i analize su jedinstveni u ocjeni kako je vrlo malo vjerojatno da su osnovni pokazatelji pozitivni (ili barem većina njih) a da pri tome u upravljanja kvalitetom financija organizacije postoje veće negativne tandencije, poslovna neuspješnost i odsustvo financijske uspješnosti (čitaj - financijskog kvaliteta).

Zato, prema mišljenju autora ovih redova, specijalistima iz područja financija ostaje da nađu, odaberu i standardiziraju osnovne financijske parametre ili pokazatelje koji moraju da se prate po vremenu. Njihovom prezentacijom i praćenjem po intervalima može se vrlo jasno procijeniti i ocijeniti ukupnu kvalitetu organizacije.

Na slici 5 je dat primjer gdje je ponuđen odabrani osnovni par financijskih parametara (ukupni financijski obrt, neto prihod) koji upućuje na moguće korektno ocjenjivanje kvaliteta upravljanja financijama i eventualno dobivanje certifikata,:

Bez obzira na razloge, uslove ili okruženje, slika 5 pokazuje vrlo uspješno poslovanje u sferi financija organizacije. Očigledno, u posljednjih šest mjeseci je uočljiv pozitivan trend što vrlo jasno govori o prisutnom kvalitetu financija odnosno o kvalitetnom upravljanju financijama organizacije.

Zaključak se nameće sam po sebi:

• u području koje obilježavaju dati parametri (u ovom slučaju dva osnovna), organizacija u potpunosti ispunjava financijske preduvjete za dodjelu certifikata ISO 9001.

Slika 6 daje sliku organizacije sa drugačijim financijskim pokazateljima:

Razlika između ovog i prethodnog slučaja je očigledna i upućuje na vrlo osjetljivu financijsku situaciju organizacije – ona nije katastrofalna ali nije ni posebno zadovoljavajuća. U svakodnevnom životu bi se reklo: borba za goli opstanak.

Zaključak ovdje ne može da bude jednoznačan:

• kada je u pitanju opće financijsko stanje, ovakva organizacija nikako ne može biti automatski predložena za dobivanje certifikata ISO 9001. U svakom slučaju, u tom smjeru su potrebne dodatne analize

Slika 7 daje treće moguće stanje financija organizacije.

Financijska situacija date organizacije prema slici 7 je vrlo loša (u realnom životu se obično kaže – katastrofalna). Stalan pad i ukupnog obrta i neto prihoda jednoznačno daju slijedeći zaključak:

• organizacija sa ovakvim kretanjima financijskih pokazatelja ni u kojem slučaju ne može i ne smije da bude predložena za dodjelu certifikata ISO 9001.

Konačno, pozabavimo se financijskim stanjem organizacije kroz procjenu i ocjenu njenog ukupnog financijskog rizika. Na slici 8 dana je (uz simboličan prikaz uz pomoć semafora) prvo moguće stanje i odgovarajuća ocjena:

Ne ulazeći u tehnike i metodologiju ocjena financijskih rizika (recimo, kada su banke u pitanju, onda to obavezno propisuje standard BASEL III), na slici 8 je jasno da se radi o niskorizičnoj organizaciji.

Niskorizična organizacija znači dvostruku sigurnost – kako prema unutra, tako i spolja. Prema unutra daje dobre garancije svim zaposlenim u sferi socijalne sigurnosti, neometan poslovni razvoj rukovodstvu i zadovoljstvo vlasniku (sasvim svejedno da li je riječ o državi, holdingu ili akcionarskom društvu).

Prema spolja, niskorizična organizacija znači pouzdanost u odnosima, dugoročnu saradnju i sigurno partnerstvo i ulaganja.

Prema svemu rečenom, niskorizična organizacija znači kvalitetu financija i kvalitetno upravljanje financijama: svakako je treba (po tom pitanju) predložiti za dobivanje certifikata ISO 9001.

Slika 9 pokazuje slučaj kada se organizacija ocjeni kao srednjerizična.

U slučaju kada je financijsko stanje organizacije procijenjeno i ocjenjeno kao srednjerizično, odluka o dodjeli certifikata ISO 9001 zahtijeva dodatna istraživanja, provjere i potvrde.

Konačno, slika 10 označava slučaj kada se radi o visokorizničnom financijskom stanju promatrane organizacije.

Kada je u pitanju visokorizična organizacija, bilo kakvih razgovora o dodjeli certifikata ISO 9001 ne može ni da bude. Visokorizična organizacija predstavlja opću opasnost, kako za vlastite zaposlene i vlasnike tako i za sve koji imaju s njom bilo kakav kontakt.

Prethodne dvije vrste ocjenjivanja financijskog kvaliteta i kvaliteta upravljanja financijama organizacije (preko niza odabranih parametara i rizika) su samo podloga za vrlo seriozan i precizan rad koji tek predstoji specijalistima iz područja financija.

Još je rano da se govori kako će sve izgledati na kraju ovog ozbiljnog posla, U svakom slučaju, najlogičnija je pojava slijedećeg niza: razrada, ispitivanja, probni rad i, kao i uvijek u ovakvim slučajevima – odgovarajući standard. Ukoliko sve bude kao i što nalaže odgovarajući postupak u drugim važnim područjima koja se oslanjaju na ISO 9001, logično je da se može očekivati novi standard u seriji ISO 10000ff.

URL poveznica za ovaj ulaz

Komentari (0)

RSS feed komentari