KVALiS

Do nedavno nisam imala pojma da u Hrvatskoj već jaaaako dugo izlazi časopis „Polimeri“ koji je namijenjen promociji i slavljenju svega plastičnoga. Zaprepastili su me članci u nedavnom izdanju jer mi je zaista teško vjerovati da ljudi koji u njemu pišu ne vide dalje od svoje struke ili branše. Još više sam šokirana člankom M. Rujnić-Sokele „Je li moguć život bez plastike?“ u dijelu časopisa koji se naziva Zaštita okoliša i zdravlja. Autorica bez imalo krzmanja zaključuje slijedeće:

„Odgovor na pitanje iz naslova  članka je jasan – ne, život bez plastike nije moguć………….. Plastični proizvodi, a posebno plastična ambalaža, uz današnji su način života nužni."

Komentar (1) Pročitaj više...

Na nedavno održanom 53. EOQ kongresu o kvaliteti u Cavtatu svi plenarni govornici i panelisti su, u okviru svoje teme, govorili o okolišu i načelima održivog razvoja. U Zagrebu je Peter Senge govorio o utjecaju okoliša na ekonomiju, privređivanje, ekonomski rast, poslovanje tvrtki. Obama o ovoj temi govori barem jednom tjedno. Koliko često o tome govori naš/a premijer/ka? Odgovor je „nikada“. Okoliš i održivi razvoj za Hrvatske su mega umove sinonim za „zelene“ aktiviste, a aktivizam je prljava rabota u državi meda i mlijeka.

Prevladava uvjerenje kako smo mali zagađivači i da o nama ne ovisi stanje ostatka svijeta. Nemam uvid u programe naših fakulteta, pa ne znam koliko su okoliš i njegova zaštita uključeni u kolegije. Jedan dio mlade populacije svjestan je ovih problema, no većina ne razmišlja o tome. Oni, na primjer, nesmanjenom žestinom piju pivo proizvedeno u pivovari čija je ekološka bahatost uzrokovala smrt jednog čovjeka. Pivovara nije pretrpjela štetu i sramotu, njezino pivo nije bojkotirano. Dapače, nedavno je „dobila“ certifikat ISO 14001, iako se čini da nije promijenila svoju „brigu“ za okoliš. To je za nas nevažno jer, eto, zapošljava se puno ljudi, generira se profit, netko ima koristi. Dok su razvijene industrijske zemlje svijeta, u koje, prema kriterijima, spada i Hrvatska, zaokupljene zaštitom okoliša i održivim razvojem, Hrvatska je zaokupljena prvobitnom akumulacijom kapitala. Evropa je u 21-om stoljeću, Hrvatska  u 19-om. Zato naši političari i ekonomisti nikada ne govore o ovim gorućim temama, već veleumno poučavaju osnove ekonomije i kapitalizma. Javnost, sva sretna što je u kapitalizmu, bjesomučno kupuje neuništive PVC vrećice trgovačkih lanaca. Ne znaju bolje, a netko se brine ni da ne saznaju. Vrećica košta 50 lipa, pa što se izgubilo na povratu boca, zaradi se na prodaji vrećica! Prekomjerni profit jedini je kriterij uspješnosti za naše ekonomiste i političare. Umjesto da od Hrvatske stvorimo nezagađeni brand, da počnemo na pametan način koristiti ono što nam priroda tako izdašno i dobrohotno daje, da to čuvamo i njegujemo, mi sve uništavamo. Izgleda, nije važno kako će ovdje živjeti naša djeca i njihova djeca. Bahati kapital, bjelosvjetski i domaći tajkuni, uvjereni su da su jači od Prirode: imaju novac koji će omogućiti njihovom potomstvu dobar život. No, ovo nije film o James Bondu: neće biti tajanstvenih otoka, dvoraca i sličnih mjesta za život super bogatih, jer neće biti ni Zemlje kakvu je danas poznajemo.

Komentar (0)

Čujem da su u jednom važnom ministarstvu uveli snažne mjere štednje: zaposlenici više ne mogu besplatno piti vodu iz rashladnih aparata, već potrošnju moraju plaćati. Vjerojatno će se početi štedjeti i s WC papirom (samo 2 listića po zaposlenome) i sapunom, papirnatim ručnicima itd. Na kraju godine uštede će biti strašno velike – između 5 i 10.000 kn. Malo je, ali veseli! Na žalost, ovo je tipičan primjer štednje na hrvatski način. Za ovakve poteze nije potrebna pamet i znanje. Linearno pogađaju sve, pa se nitko neće buniti, te „dokazuju“ kako se zbilja štedi. U Hrvatskoj je privid daleko važniji od stvarnosti. Car je već odavno gol, ali nitko to ne želi priznati! No, nisu državne institucije jedine koje tako štede. Slično štede i privatne firme. Umjesto da se uštede postižu kroz racionalizaciju poslovanja, smanjenje troškova (ne)kvalitete i poboljšanje procesa, radije se štedi na WC papiru i ljudima. Naime, prve mjere „štednje“ u doslovce svim poduzećima u Hrvatskoj bile su ukidanje ili drastično smanjenje sredstava namijenjenih za edukaciju zaposlenika i otpuštanje. Do sada,u novinama, nisam naišla niti na jednu vijest kako se poboljšanjem nekih od procesa omogućuje veća ili manja ušteda. Pitam se, kako to da firme koje imaju sustav kvalitete (ISO 9001:2008) niti ne pomišljaju smanjiti troškove kvalitete i time racionalizirati svoje poslovanje, već prvo ukidaju edukaciju i otpuštaju? Kriza, recesija ili ovo što nas je snašlo, nisu opravdanje. Da li će auditorske kuće zažmiriti i nastaviti s potvrdama sustava koji zapravo to nisu?

Komentar (0)

Kvaliteta u turizmu
Započela je sezona brojanja „turista" - svake osobe koja prijeđe granicu u ljetnim mjesecima. Nema TV dnevnika bez izvještaja o broju noćenja, nadčovječnim naporima ugostitelja i hotelijera da privuku ili zadrže još jednog Hansa, Olega ili Veru. Moramo im se diviti kako su, usprkos svemu (čemu????!!) uspjeli zadržati razinu cijena i ponuditi dodatne, zanimljive „sadržaje". Sve to rade ad hoc, nema  plana, u turizmu su prepametni za planiranje. Nema ni marketinga i strategije, odmah se skače u propagandu. Iako se ne zna: •Tko su posjetioci koji dolaze u Hrvatsku (demografski i geografski podaci)
•Koje i kakve usluge žele i očekuju u Hrvatskoj (smještaj, zabava, kultura, sport itd.)
•Koliko su spremni platiti za očekivanu uslugu
•Kako definiraju kvalitetu usluge
Ovakvo jednostavni i banalno istraživanje tržišta omogućava bolje određivanje marketinških ciljeva i strategija. Stalno povećanje broja noćenja ne može biti jedini relevantni cilj. Ciljevi u uslužnim djelatnostima moraju biti i kvalitativni. Nikada u kontekstu turizma ne čujemo riječi „posjetilac, kupac, korisnik, potreba, želja, zahtjev, zadovoljstvo, pokazatelji, mjerenje, poboljšanje". Kulture kvalitete uslužnih djelatnosti nema. Kvaliteta usluge možda postoji nekoliko mjeseci u godini, samo prema strancima. Kvaliteta se vježba svaki dan, prema svakome, sve dok ne postane sastavni dio poslovanja. Uslužne djelatnosti odmakle su tako daleko da je pitanje da li možemo korisnicima turističkih usluga ponuditi kvalitetu koju traže: visoku razinu usluge po niskoj cijeni. Da, upravo tako: visoka kvaliteta za nisku cijenu, to je ono što kupac uvijek traži (podsjećam: kvaliteta je besplatna).

Komentar (0)

Peter Senge u Zagrebu
Jučer, 25.05.09., gostovao je Peter Senge u Zagrebu. Prvi SoL SEE Forum pod nazivom „Crisis - Threats & Opportunities" imao je zavidan broj sudionika, usprkos cijeni od 2.400 kn. Većina prisutnih odabrala je rad u radionici „Managing in Downturn", tj. kako upravljati u ova krizna vremena. Moj odabir bio je „Sustainability, global and local". Senge je bio standardno dobar (pretpostavljam - prvi put sam ga a slušala). Ono čime sam bila zatečena bili su komentari sudionika. Naglašavam da se radi o vrlo obrazovanim poslovnim ljudima, polaznicima i diplomantima raznih poslovnih škola iz Zagreba. Mali dio njih bio je upoznat s određenim konceptima kao sustavno razmišljanje (systems thinking) ili ljestvica zaključivanja (decision ladder). U grupi o održivom razvoju, nitko nije znao što je održivi razvoj. Dvojica su odabir napravila jer rade u turizmu i želja im je promovirati „netaknutu prirodu" mjesta iz kojih dolaze! Po komentarima „menadžera" iz najmasovnije radionice, mislim da je Senge naišao na gluhe uši. Većina iskreno misli da to što on priča nije primjenjivo kod nas jer smo mi nešto drugo. Po običaju, Hrvati su uvijek nešto drugo (fantastični, bolji, ljepši, pametniji...). Evo nekih bisera: •Lider je vođa koji nam je potreban - čvrsta ruka! •Kriza je idealna da se otpuste lijeni radnici •Tko to kaže i može znati da će se, ako ne smanjimo stakleničke plinove, temperatura podignuti za 2 stupnja?
•Kako se uopće zna kakvi su bili uvjeti na Zemlji prije pojave čovjeka?
•Sve je to jako upitno, a osim toga, Hrvatska je jako mala i ima malo smeća

Komentar (0)

Hrvatski Sabor nedavno je (20.02.09. donio dokument koji se zove „Strategija održivog razvitka Republike Hrvatske". Javlja mi se prilično nedoumica, prva i najbanalnija: zašto razvitak, a ne razvoj? Možda jezikoslovci znaju zašto i koja je razlika.
Druga nedoumica je slijedeća: u uvodu piše da „(S)trategija sadrži temeljna načela i mjerila za određivanje ciljeva i prioriteta u promišljanju dugoročne preobrazbe prema održivom razvitku Republike Hrvatske. Imajući u vidu ostvarenje održivog razvitka Republike Hrvatske, Strategija postavlja osnovne ciljeve i mjere održivog razvitka gospodarstva, održivoga socijalnog razvitka te zaštite okoliša i identificira ključne izazove u njihovu ostvarivanju."
Zašto nedoumica? Zato što startegija ne postavlja ciljeve, već se strategija uspostavlja kako bi se određeni ciljevi ostvarili. Dakle, strategija je način kako da se dođe do neke točke, s obzirom da se jedan te isti cilj može ostvariti na barem dva različita načina. Da li je u pitanju neznanje, krivo izražavanje ili krivo poimanje strategije (u Hrvatskoj)?
Koliko vidim, nema jasno navedenih ciljeva (kvalificiranih i kvantificiranih), pa me ne čudi da strategija održivog razvoja kreće od - stanovništva! Iako imamo hiljade raznih dokumenata i sl vezano uz populacijsku politiku, ovaj se nameće kao još jedan u (neučinkovitom) nizu. Valjda prema nečijem mišljenju: neće biti nas, neće biti ni održivog razvitka u Hrvatskoj! Žalosno.
Naravno, bila je javna rasprava na temu, ali prosto je nevjerojatno da se prijedlog Strategije prije rasprave i ova, usvojena Strategija, ne razlikuju ni u joti. Ili su predlagatelji predložili najbolje moguće ili primjedbe javnosti nisu uopće prihvaćene? Što mislite, što je izvjesnije?

Komentar (1)

Međunarodna konferencija kvalitete, u organizaciji American Society for Quality (ASQ), održana je prošle godine u Houston-u, Texas-u. Dva i pol dana George R. Brown Conventio Center, vrvio je učesnicima sa svih strana svijeta. Konferencija je, za naše pojmove, bila savršeno organizirana. Također me je oduševila i zainteresiranost učesnika. Završnoj svečanosti prisustvovalo je neznatno manje ljudi (oko 2000) nego otvaranju. Ljudi koji plješću, vesele se i zabavljaju na zatvaranju skupa šokirali su nas iz Hrvatske.
Program je počinjao u 8h, završavao oko 17h. Osim odličnih plenarnih izlaganja, istovremeno se odvijalo desetak prezentacija unutar raznih sekcija. Osim dobre međusobne komunikacije, učesnici su odlično i stalno komunicirali i s predstavnicima sponzora i izlagača. Oni su, u prostoru u kojem su se odvijale i sve stanke za kavu i ručak, imali multimedijalne prezentacije svojih usluga i proizvoda. Dijelili su korisne promotivne materijale i organizirali privlačne nagradne igre.
Također, nije bilo dosadnih govorancija raznih „dužnosnika". Za razliku od naših, sve čime pridonesu organizaciji i popularizaciji ovakvih skupova smatraju dijelom svojeg posla za koji ih plaćaju porezni obveznici. Osobna promocija ne dolazi u obzir.
Iz svega, nameću mi se neka pitanja:
• Da li u Hrvatskoj možemo imati bolje i zanimljivije skupove kvalitete?
• Što je krivo za lošu organizaciju i slab interes učesnika?
• Da li nedostaju ljudi koji znaju, hoće i mogu?
• Da li je u pitanju novac, neprofesionalizam i poimanje „hrvatske kvalitete"?

Komentar (1)

Prekrasan odgovor brazilskog ministra prosvjete Cristovam Buarque američkim studentima. Interesantno je, ovaj tekst je sjevernoamerička štampa odbila objaviti! Tekst je vezan za pojam internacijalizacije, ali ne ulazeći u suštinu koju objektivno neznam - samo nagađam, izgleda mi da se u konačnici posljedice vide u mogućoj novoj ekološkoj katastrofi, možda nepopravljivoj za Zemlju, a sve u cilju profita. Zato mislim da je tekst interesantan i zanimljiv za portal.
-"Naravno, kao Brazilac se jednostavno protivim internacionalizaciji Amazonije. Kolika god bila nebriga naših vlada za to bogatstvo, ono je naše. Kao humanist, svjestan opasnosti koja prijeti degradiranju okoliša u Amazoniji, mogao bih zamisliti da Amazonija bude internacionaizirana, kao uostalom i sve drugo važno za čovječanstvo. Ako bismo, u ime humanističke etike, trebali interncionalizirati Amazoniju, onda bismo trebali interncionalizirati i naftne zalihe cijeloga svijeta. Nafta je je isto toliko važna za budućnost čovječanstva koliko i Amazonija. Ali usprkos tome, gospodari zalika nafte smatraju da imaju pravo povećati ili sniziti njenu cijenu ili proizvodnju. Isto tako bi trebalo internacionalizirati financijski kapital bogatih zemalja. Ako je Amazonija zaliha sirovina za cijelo čovječanstvo, nju se ne smije spaljivati voljom jednog vlasnika ili jedne zemlje. Spaljivanje Amazonije je isto tako opasno kao i nezaposlenost koju su izazvali špekulanti globalne ekonomije. Ne smijemo pustiti da samovolja špekulanata upropasti financijske zalihe mnogih zemalja.
Prije internacionalizacije Amazonije želio bih biti svjedokom internacionalizacije svih muzeja svijeta. Louvre ne treba pripadati samo Francuskoj. Svaki muzej na svijetu je čuvar najljepših djela ljudskog genija. Ne smijemo dopustiti da tim kulturnim bogatstvom, jednako kao i s prirodnim bogatstvom Amazonije, manipulira ili ga uništi jedan vlasnik ili jedna zemlja. Prije izvjesnog je vremena jedan japanski milijunaš odlučio da se uz njega sahrani slika velikog majstora. Prije nego se to dogodi, trebalo bi internacionalizirati tu sliku. Dok traje naš susret, Ujedinjeni narodi organiziraju Forum Milenija, ali neki predsjednici država su imali poteškoca pri dolasku na Forum, zbog problema na granici Sjedinjenih Drzava. Mislim, dakle, da bi i New York, sjedište Ujedinjenih naroda, trebalo internacionalizirati. Barem bi Manhatan trebao pripadati cijelom čovječanstvu. Kao uostalom i Pariz, Venecija, Rim, London, Rio de Janeiro, Brazilija, svaki grad sa svojom posebnom ljepotom i svojom poviješću trebao bi pripadati cijelome svijetu.
Ako Sjedinjene države hoće internacionalizirati Amazoniju zbog toga što je opasno ostaviti ju u rukama Brazilac. Hajde da onda internacionaliziramo i nuklearni arsenal Sjedinjenih država, jer bi SAD mogle njegovom zloporabom izazvati razaranja daleko teža od požara u Amazoniji koji su za žaljenje. Tijekom međusobnih rasprava američki predsjednički kandidati su zastupali internacionalizaciju šumskih bogatstava svijeta, a da se za uzvrat izbrišu dugovi siromašnih zemalja. Počnimo dakle tako da upotrijebimo dugovani novac iznos tog duga da osiguramo svoj djeci svijeta da se hrane i da idu u školu. Internacionalizirajmo djecu, i postupajmo prema njima, gdje god se rodila, kao prema bogatstvu koje zaslužuje pažnju cijelog svijeta. Daleko više od Amazonije. Kada budu svi svjetski vođe postupali sa siromašnom djecom kao s Ljudskom baštinom, djeca ne će raditi umjesto da idu u školu, niti će umirati kada bi trebala živjeti. Kao humanist, pristajem zastupati ideju internacionalizacije Svijeta. Ali dok mene Svijet smatra Brazilcem, borit ću se da Amazonija ostane naša. I samo naša !!!”

Komentar (0)

Poštovanje,

Hvala Vam što ste se priključili na KVALiS BLOG! Nadamo se da će upotreba bloga doprinijeti boljoj i većoj informiranosti zainteresiranih za problematiku vezanu uz sustave upravljanja, prvenstveno vezanih za primjenu kako međunarodnih, tako i nacionalnih normi. Tematika koja se može koristiti na blogu je usko vezana za ukupnu tematiku koja se tretira na portalu.
Kako pisati svoj blog?
Nakon što ste se prijavili (logirali) u meniu odaberete "BLOG" i nakon toga "Moj račun".  Dobit ćete pregled svih vaših blogova ako ih ima više, a i mogućnost upisivanja novog.

Hvala!

Komentar (0) Pročitaj više...