Među nama je ta nezanemariva grupa ljudi koje ne primjećujemo, a koje će smrt diskete pogoditi: knjigovođe.

Što li je to prošlo poprilično nezapaženo u našim popularnim medijima, novinama, televizijama, pa i u stručnim časopisima? Kakva je to nebitna vijest koja baš nikoga neće zabrinuti? Eto, Sony je odlučio u 2011.godini obustaviti proizvodnju 3.5” disketa, nakon što je 2009. godine obustavio proizvodnju izvan Japana. Time će biti završen četvrtstoljetni životni vijek tog medija. Obzirom da je svjetska prodaja obustavljena u trećem mjesecu ove godine, možemo slobodno reći kako je disketa praktički – mrtav medij.

Konačno, reći će neki. Što je to “disketa”, upitat će se mlađi. Pa i ja sam svoju posljednju disketu kupio prije više od deset godina. Nije li onda posve razumljivo da tehnologija stara trideset godina konačno ode u bespuća povijesne zbiljnosti? Tko se uopće sjeća procesora ili računala tako starih? Zar nije svijet pohrane podataka započeo sa CD-om? Uostalom: čemu toliko buke oko nekog mastodonta kojeg nitko više ne koristi?

Knjigovođe vole diskete

Nitko, osim ako ste slučajno knjigovođa. Knjigovođe vole diskete. Oni ih obožavaju. Oni bez njih ne mogu. Ponajviše zato što su im svojedobno objašnjavali kako je to jedini medij za pohranu podataka.

Krivac: FINA.

FINA, jedna posve konzervativna organizacija, upravo onakva kakvu i želimo u ovim vremenima koja su pokazala kako se mladi crackpoti sa završenim MBA iz bankarstva znaju zaigrati i spaliti (tuđi) novac. Dakle, strogo konzervativno i bez zaletavanja.

SLIČNE TEME

No, problem je nastao baš prije više od desetljeća, kada je zaključeno kako je disketa jedini ispravan način za dostavljanje podataka. Ili to, ili debeli ispisi na igličnom pisaču. Dapače, FINA je vrlo sistematično pristupila tom problemu i u cijeli proces unijela poprilično reda: pogledajte specifikaciju formata podataka kako oni trebaju biti pospremljeni na disketu da bi FINA istu prihvatila. Ovaj standard zapisa koriste i banke.

U početku to je imalo smisla, no nije trajalo dugo. Ubrzo je CD kao medij postao vrlo raširen i pristupačan, ali FINA je ustrajavala na disketama. I tako godinama, unatoč očitoj prednosti CD medija nad disketom: smanjenoj mogućnosti širenja virusa. Svih tih godina čuo sam priča i priča o disketama koje su bile “čiste” dok nisu prošle kroz FINU, a onda u tvrtci - kaos.

Konzervativna bića i navike

Ruku na srce, FINA danas dozvoljava donošenje podataka i na CD-u, ali i slanje podataka elektroničkom poštom; ustanova se modernizirala, postala hitrija.hr i više ne prisiljava knjigovođe na slanje podataka disketom.

No, niz godina inzistiranja na disketi kao jedinom prihvatljivom mediju za razmjenu podataka rezultirao je prilagodbom tržišta nametnutim uvjetima: stvorena je masa softvera koji podrazumjeva kako je priprema podataka za slanje u FINU – kreiranje FINA diskete.

Da biste razumjeli dubinu problema, trebate znati kako su knjigovođe često konzervativna bića, privržena određenom softveru kojeg razumiju i kojeg godinama koriste. Zato vas ne bi trebala čuditi činjenica da još uvijek, u 21. stoljeću, veliki broj knjigovođa koristi softver napisan u Clipperu ili FoxPro-u, a prepoznat ćete ih po karakterističnom tekstualnom ekranu u kojem obrađuju podatke. I to očito radi i danas, jer programeri unose zakonske promjene i knjige štimaju. Moderni programi, dakako, imaju mnoge stvari riješene funkcionalnije, ali za knjigovodstva i računovodstva naviknuta na aplikaciju koju koriste zadnjih dvadeset godina, nova funkcionalnost ne znači i veću produktivnost, već gubljenje vremena na učenje novih stvari. Te će se navike teško promjeniti, a u istom kolu igra i dobar dio programera.

Tako još uvijek ima i programa i knjigovođa koji posve ozbiljno svakog mjeseca podatke pospremaju na diskete. Neki možda ne mogu drugačije jer softver ne podržava drugi medij, ali neki sigurno tako rade iz čiste navike. Softver je tu malo hendikepiran jer Clipper aplikacija nema načina “zapržiti” CD sa podacima, pa se programer treba snalaziti sa posebno pisanim skriptama i alatićima koji će, pod uvjetom da program radi pod Windowsima, nekako automatizirati taj proces. Sve je to dodatno kompliciranje i konzervativni knjigovođe to baš i ne vole, jer “tko zna što bi se moglo dogoditi sa podacima”...

Bilo bi pretjerano reći kako će kraj diskete značiti i kraj softvera pisanog u Clipperu, ali do nekih promjena vjerojatno će doći. Diskete će biti sve teže dobavljive, zato sve skuplje.

Čak je i prepaid mobilno surfanje jeftinije...

Kad smo kod cijene, disketa je najskuplji medij po megabajtu podataka: današnja cijena jedne diskete je 3.60kn, a na nju stane 1.4MB podataka, što daje cijenu od 2.57kn po megabajtu. CD medij košta 1.5kn, a na njega stane 829MB podataka, što daje cijenu od 0.0018kn po megabajtu – disketa je gotovo 1500 puta skuplja. Čak je i prepaid mobilno surfanje jeftinije: 0.69kn po megabajtu.

Stavljanje ovih podataka u perspektivu služi samo demonstraciji zaostalosti tehnologije, a disketa će opstati koliko god može ne zbog toga, već zato što su knjigovođe na nju navikli, i zato što još ima softvera koji nudi upravo opciju diskete.

Kakva je budućnost? Na kraju priče neizbježna je migracija sa softvera koji podatke sprema isključivo na diskete. Hoće li programeri prilagoditi svoja rješenja ili će njihovi klijenti biti prisiljeni s vremenom prijeći na moderniji softver, tek trebamo vidjeti. No ovdje i sad, među nama je ta nezanemariva grupa ljudi koje ne primjećujemo, a koje će smrt diskete pogoditi: knjigovođe.

Autor kolumne jedan je od vodećih domaćih informatičara i ekspert za slobodni softver, informatički novinar, bivši stručni savjetnik za informatiku u poglavarstvu Grada Zagreba i vlasnik tvrtke Operacijski sustavi. Stare tekstove autora možete pronaći na njegovom osobnom blogu oddparity.org.

Izvor: Monitor.hr

Dodajte ovu stranicu na Vašu socijalnu mrežu

| Više...