Valjalo bi zabraniti izradu javnih on-line aplikacija koje za svoj rad nužno zahtjevaju MS Internet Explorer; on-line aplikacije moraju biti agnostične prema platformi klijenta, tako da posjetitelj može koristiti koji god OS želi, i koji god web browser mu odgovara. Forsiranje MS Office alata i Internet Explorera primjer je neefikasnosti države i nepotrebnog bacanja novca.

Kako piše The Register, danski je parlament odlučio od travnja slijedeće godine krenuti u korištenje ODF formata zapisa dokumenata za sve državne dokumente. Time se Danska pridružila drugim zemljama regije (Belgija, Norveška) koje već koriste ODF kao službeni standard.

Za one manje upućene u priču: ODF je otvoreni standard za razmjenu podataka, manje poznat kao ISO/IEC 26300:2006, iza kojeg stoji OASIS; njegov glavni “protivnik” je OOXML, manje poznat kao ISO/IEC 29500:2008 iza kojeg stoji Microsoft. Prije par godina vodila se poprilično žestoka bitka oko brzog usvajanja OOXML kao ISO standarda, bitka u kojoj je Microsoft ostvario pirovu pobjedu: iako je OOXML postao ISO standardom po ubrzanom postupku, skandal koji se oko toga podigao naštetio je i Microsoftu i ISO organizaciji.

Tko kontrolira razmjenu dokumenata na državnoj razini?

SLIČNE TEME

Poanta priče oko ODF-a i OOXML-a je u tome tko kontrolira ogromno tržište dokumenata država i javnih ustanova širom svijeta. Kako svaka država nastoji standardizirati razmjenu dokumenata kako bi se smanjili nepotrebni troškovi i prazan hod, jasno je da na tom tržištu mjesta ima samo za jednog igrača. Država će, dakle, izabrati ili ODF ili OOXML.

No, izbor standarda nužno diktira i izbor softvera koji koristi taj standard. Pa tako ODF format zapisa podržava popriličan() broj aplikacija, dok je OOXML u početku bio podržan samo u Microsoft Office paketu, ali ga danas podržava jednako širok izbor aplikacija kao i ODF, iako nisu sve u mogućnosti osim čitanja OOXML dokumenata i pisati u njih.

Također, ako ste vlasnik Macintosha i koristite MS Office 2008 for Mac, možete očekivati popriličnu razinu nekompatibilnosti sa dokumentima koje dobijete od svojih windowsaških kolega.

Nekompatibilnost koja koči

Na kraju priče sve se, čini se, razvodni na jednu od dvije opcije: država će ili prihvatiti OOXML i koristiti MS Office jer alternative nisu baš pouzdane (što ne mora biti točno, ali je posve u skladu sa logikom koja kaže da kad prihvatimo standard jednog proizvođača, najbolje je kupiti i njegove proizvode), ili će se odlučiti na ODF i koristiti neki iz palete softvera po nekom svom internom iskustvu ili strategiji.

Sve je to lijepo i krasno, ali zašto su Danci prešli na ODF?

Najzad, ako su oba standarda priznati ISO standardi, i ako se ipak pojavljuje sve više ne-MS aplikacija koje koriste OOXML, čemu raditi nepotreban trošak?

Teško je reći što je pravi razlog ovakve odluke, no postoji nekoliko stvari koje su možda okrenule tezulju na stranu ODF-a.

Prva stvar je rečena nekompatibilnost između Macintosh i Windows Office paketa. Nedovoljna da uništi interoperabilnost, dovoljna da ga zakoči. MS Office za obje platforme pritom nema takovih problema prilikom korištenja ODF formata zapisa podataka. Tako dolazimo do apsurdne situacije da, imate li kolegu koji radi na drugoj platformi, čak i ako obojica koristite MS Office, najsigurniji način da si razmjenite dokumente jest da ih spremite u ODF formatu!

Vezivanje države uz patentne probleme

Druga stvar je nedavna poprilično neugodna sudska bitka koju je Microsoft vodio protiv tvrtke i4i i – izgubio. Rezultat izgubljenog spora su patentna prava (U.S. Patent No. 5,787,449) u visini 290 milijuna dolara koje je Microsoft dužan isplatiti pobjednicima u sporu, ali i zabranu distribucije softvera! Sve dok iz svog Office paketa ne makne dio koji krši patentna prava, Microsoft ne smije prodavati taj softver.

Microsoft je potiho, krajem prošle godine, isporučio on-line zakrpu za Office 2007, pa je tako skinuo taj dio problema sebi s vrata.

No, time je otškrinuo vrata drugom problemu: što je sa dokumentima koji su iz nekog razloga koristili patentiranu tehnologiju? Oni su tako preko noći nepovratno izgubili dio svoje funkcionalnosti ili su za neke namjene postali neupotrebljivi. Ako je koja država osmislila sustav koji koristi sad već ugašenu tehnologiju, tko će državi platiti nastalu štetu?

Istinu govoreći, ovaj problem bi se možda mogao ticati i ODF formata, iako i4i za sad ne želi komentirati tu mogućnost. Možda najočitije u svemu tome očitava se apsurdnost softverskih patenata.

Ipak, čini se kako je ODF ipak sigurnija opcija. Ako ništa drugo, upravo zbog svoje otvorene naravi mogao bi biti (ali ne i sigurno) zaštićen od sličnih patentnih problema. Osim toga, interoperabilnost je u slučaju ODF standarda ipak puno bolje “ispeglana”, dijelom i na inicijativu članica EU.

No, pustimo Dance na miru. Što bi to sve skupa moglo značiti nama?

Država inzistira na pregledniku koji više nije dominantan

Smanjenje troškova, prije svega. Tranzicija države na ODF standard ne bi uistinu trebala biti problematična: MS Office ionako ima podršku za ODF. Dakle, lukrativni ugovor sa Microsoftom ne bi se trebao raskidati. Državni službenici, sva ta silna vojska ljudi radišnih i vrijednih, nitko od njih ne bi trebao prelaziti na OpenOffice, niti učiti nove stvari. No, dogodila bi se jedna značajna promjena: građani i tvrtke više ne bi morali kupovati MS Office kako bi mogli raditi u elektroničkim dokumentima dizajniranim samo za (i to određenu verziju!) MS Office, kao što se to sad događa sa nekim obrascima koje producira, primjerice, FINA. Također, valjalo bi zabraniti izradu javnih on-line aplikacija koje za svoj rad nužno zahtjevaju MS Internet Explorer; on-line aplikacije moraju biti agnostične prema platformi klijenta, tako da posjetitelj može koristiti koji god OS želi, i koji god web browser mu odgovara. Forsiranje MS Office alata i Internet Explorera primjer je neefikasnosti države i nepotrebnog bacanja novca. Pa ako već država želi koristiti iste, ne treba ih svima ostalima silom gurati u ždrijelo.

Usvajanjem ODF-a kao standarda za razmjenu dokumenata država bi mogla zadržati svoj ljubljeni MS Office, ali istovremeno i građanima i tvrtkama dozvoliti da koriste softver kojeg oni žele. U vrijeme posustalog i nelikvidnog tržišta ovo je itekako ozbiljna odluka.

Također, valjalo bi se riješiti i “koristite samo Internet Explorer” službenih stranica. Zaboga, pa taj browser već neko vrijeme nije dominantan u Hrvatskoj!

Autor kolumne jedan je od vodećih domaćih informatičara i ekspert za slobodni softver, informatički novinar, bivši stručni savjetnik za informatiku u poglavarstvu Grada Zagreba i vlasnik tvrtke Operacijski sustavi. Stare tekstove autora možete pronaći na njegovom osobnom blogu oddparity.org.

Izvor: Monitor.hr

Dodajte ovu stranicu na Vašu socijalnu mrežu

| Više...