U točci 7.6 norme ISO 9001:2008 zahtjeva se da organizacija upravlja nadzornom i mjernom opremom. U toj se točci zahtijeva definiraje potrebnih praćenja i mjerenja te oprema za mjerenje i praćenje neophodna kako bi se osigurao dokaz sukladnosti proizvoda/usluge s postavljenim zahtjevima. Dalje se zahtijeva da se odrede procesi koji osiguravaju da se nadzor i mjerenja mogu izvršiti i da se izvršavaju na način koji je u skladu sa zahtjevima za praćenje i mjerenje.

Norma ISO 10012:2003 – Sustavi upravljanja mjerenjem – zahtjevi za mjerni proces i mjerila, definira zahtjeve za upravljanjem mjernim procesom. To je dodatna norma iz niza ISO 9000 koja detaljnije razrađuju određene dijelove središnje norme. Implementacijom, održavanjem i dokumentiranjem sustava upravljanja mjernim procesom prema navedenoj normi osigurava se ispunjavanje zahtjeva točke 7.6 norme ISO 9001. Ova se norma ne primjenjuje samostalno niti se organizacija može certificirati po toj normi. Ona je jednostavno dio sustava upravljanja kvalitetom prema nizu normi ISO 9000.

SLIČNE TEME

Pravilna implementacija, održavanje i dokumentiranje upravljanja mjernim procesom prema normi ISO 10012:2003 osigurava i dokazuje da su:

mjeriteljski zahtjevi poznati i dokumentirani
mjerenja pravilno provedena
uzeti u obzir rizici i posljedice pogrešno provedenog (ili neprovedenog) mjernog postupka
mjerni uređaji raspoloživi i mjeritelji osposobljeni za provedbu mjerenja
računalni programi za provedbu mjerenja validirani
mjerni uređaji i radne upute identificirane i kontrolirane
uzeti u obzir i kontrolirani okolišni uvjeti u kojima se odvija mjerenje.

Upravljanje mjernim procesom prema normi ISO 10012, zajedno s drugim upravljačkim procesima i procesima podrške osiguravaju da proizvod/usluga na izlazu glavnog procesa udovoljava unaprijed definiranim zahtjevima.

Prema mojim saznanjima, u mnogim organizacijama koje imaju certificirani sustav upravljanja kvalitetom prema ISO 9001, upravljanju mjernim procesom pristupa se površno, a i u postupku auditiranja ne pristupa se na pravi način.

Za pravilnu implementaciju zahtjeva točke 7.6, norme ISO 9001, u odnosu na mjerenja, potrebno je definirati:

točke procesa u kojima se mjeri parametar ili značajka proizvoda odnosno procesa
što se mjeri (mjernu veličinu)
mjernu metodu
s čime se mjeri
kako se mjeri
kada se mjeri i
kako se dokumentira mjerni rezultat.

Odrediti točke mjerenja znači odrediti u kojem se procesnom koraku obavlja nadzor, odnosno mjerenje. Kako bi se odredilo što se mjeri potrebno je za svaku točku procesa; u kojoj se provodi mjerenje, odrediti:

mjernu veličinu (npr. masu, temperaturu, napon, struju, duljinu, gustoću itd.)
ciljnu vrijednost i dopuštene granice odstupanja ( od …. do ili ± ….)
točnost mjerenja (± 1%, ± 1,5%,± 2%, ± 2,5%, ± 5% itd.).

Točnost mjerenja definira tehnologija, zahtjev određene norme koja se odnosi na proizvod / uslugu, propisa itd. Obično, ako nije navedena točnost mjerenja smatra se da je to onda ± 5%. (Umjesto točnosti mjerenja bolje je govoriti o mjernoj nesigurnosti).

Iz mog iskustva upravo su tu najveći propusti. Rijetko se gdje definira točnost mjerenja.

Na temelju definirane točnosti mjerenja (mjerne nesigurnosti) može se pristupiti izboru mjerila, odnosno s čime se mjeri. Zlatno pravilo mjeriteljstva glasi: mjerna točnost (nesigurnost) mjerila mora biti 10 puta bolja od zahtijevane mjerne točnosti mjernog rezultata. U praksi je obično točnost mjerila 3 do 5 puta bolja od zahtijevane točnosti mjernog rezultata. Postavlja se pitanje: kako u praksi odabiremo mjernu opremu za mjerenje u pojedinoj točki procesa ako prethodno nismo definirali potrebnu točnost (nesigurnost) mjernog rezultata? Kako dokazujemo pravilan izbor mjerne opreme? Po mom se mišljenju to ne može dokazati ako nisu poznati mjeriteljski zahtjevi za provedbu mjerenja.

Kako se mjeri definirano je mjernom metodom, odabranim mjerilom i dokumentacijom koja ide uz mjerilo.

Potrebno je definirati učestalost mjerenja. To znači da se u dokumentaciji sustava kvalitete mora definirati mjeri li se svaki proizvod ili se primjenjuje uzorkovanje, odnosno potrebno je definirati vremenski interval u kojemu treba obaviti mjerenje.

Konačno je potrebno definirati i način dokumentiranja mjernog rezultata kako bi se osigurala sljedivost procesa, odnosno dokazalo ispunjavanje definiranih zahtjeva u realizaciji procesa, proizvoda / usluge. U mnogim se specijalističkim norma zahtijeva navođenje mjerne nesigurnosti za određeni mjerni rezultat. Tendencija je da svaka nova specijalistička norma zahtijeva da se u zapisima uz mjerni rezultat navode i mjerna nesigurnosti.

U zapisu mjernog rezultata moraju se osigurati svi podaci kako bi se mjerenje moglo ponoviti u približno istim uvjetima (mjesto, vrijeme, mjeritelj, primijenjena oprema, mjerna veličina, mjerni rezultat, mjerna jedinica itd.).

Proces upravljanje mjernom opremom slijedeći je veliki nedostatak u mnogim certificiranim sustavima upravljanja kvalitetom. Norma ISO 9001 zahtijeva da mjerna oprema s kojom se dokazuje ispunjenje definiranih zahtjeva za proizvodom/uslugom, odnosno zahtjeva za odvijanjem procesa, mora biti pod kontrolom i umjerena. Umjereno mjerilo, odnosno posjedovanje valjane potvrde o umjeravanju ili umjerne naljepnice nužan je ali ne i dovoljan uvjet. Norma ISO 10012 definira mjeriteljsko potvrđivanje mjerila, gdje je umjeravanje mjerila samo procesni korak u upravljanju mjernom opremom, a upravljanje mjerno opremom samo je podproces upravljanja mjernim procesom.

Mjeriteljsko potvrđivanje je proces koji jamči da je mjerilo (i cijeli mjerni sustav) sposobno obaviti valjano mjerenje u određenoj točki procesa, odnosno sposobno valjano izmjeriti parametar proizvoda, odnosno procesa. Odgovor na pitanje je li mjerilo sposobno valjano izmjeriti parametar ili značajku proizvoda odnosno procesa može se dobiti tek nakon usporedbe mjeriteljskih zahtjeva u točki mjerenja i karakteristika mjerila koja su dokumentirana u potvrdi o umjeravanju. Ako se mjeriteljski zahtjevi razlikuju, neko umjereno mjerilo može biti adekvatno za provedbu valjanog mjerenja u jednoj točki procesa, a da u drugoj nije. Kako možemo dokazati da mjerilo s valjanom umjernicom udovoljava mjeriteljskim zahtjevima za provedbu mjerenja u određenoj točci procesa ako nemamo definirane mjeriteljske zahtjeva (točnost) za to određeno mjerenje? Po mom mišljenju, to nije moguće. Vjerojatno zaključak donosimo na temelju prakse drugih organizacija. Kako se provodi mjeriteljsko potvrđivanje mjerila za provedbu određenog mjerenja bit će obrađeno u slijedećem članku.

Dr. Antun Benčić

Dodajte ovu stranicu na Vašu socijalnu mrežu

| Više...