SLIČNE TEME

Svatko tko traži kompetentnog konzultanta za uvođenje sustava kvalitete mora znati koga traži. Dovoljno je da naručilac zamisli slijedeću situaciju: sve slabije vidi i svjestan je da mora liječniku kako bi riješio svoj problem. Kojem liječniku će otići?

Većina će kao iz puške reći: okulisti, pa naravno! Naravno. Nikome ne pada na pamet s problemom vida tražiti liječničko mišljenje dermatologa, iako možda ima odlične reference, dugo radi kao dermatolog, ima veze i poznanstva, a uz to je i prilično jeftin. Jednostavno, zar ne? Pa zašto onda zdrav razum zataji kada treba odabrati konzultanta za sustav kvalitete? Zašto onda nije važno da li je taj konzultant specijalist iz kvalitete i da li ima EOQ certifikat (koji je dužan obnavljati, ako ga želi zadržati, svake tri godine, a to znači da stalno obnavlja i osvježava svoje znanje iz područja sustava upravljanja)?

Naručitelj svakako mora tražiti dokaznicu da je osoba koja mu se nudi za konzultanta za uvođenje sustava kvalitete za to školovana. «Iskustvo» u radu s kvalitetom, kako kao vrhunsku preporuku navode svi oni koji nemaju EOQ certifikat, ne znači puno. Da se vratim na primjer s početka, ako netko nema diplomu liječnika, ne može raditi kao liječnik, bez obzira što možda tvrdi da ima veliko iskustvo u liječenju. Nadri liječenje je protuzakonito. Liječnici i njihova udruženja vrlo su osjetljivi i u korijenu suzbijaju nadriliječništvo. S konzultantima kvalitete ni izdaleka nije tako. Udruženje certificiranih menadžera i auditora kvalitete i okoliša nije uspjelo zaživjeti u Hrvatskoj. Previše je onih koji se „bave“ kvalitetom i čije glavne reference leže u činjenici da imaju „vezu“. Neki na svojim web stranicama imaju zaista impozantnu listu referenci. No, potencijalni korisnik usluge trebao bi odvojiti malo vremena i raspitati se o potencijalnom konzultantu, naročito o tome kako je izabran, tj. na osnovu kojih kriterija. Ako niti jedan od kriterija nije bio certifikat, osnovano je posumnjati u stručnost konzultanta. Naručitelj mora tražiti specijalistu. Ne treba vjerovati pričama onih koji certifikat nemaju kako to nije važno. Kada naručitelj čuje takvo što, neka se sjeti primjera okuliste i dermatologa!

«Ključ u ruke» konzultanti

Prije nego započnete pregovore s potencijalnim konzultantima, provjerite ih, ako je moguće, na Internetu. Međutim, kao što je rečeno u ranijem postu, ne vjerujete svemu što piše. Kvaka je u tome što samo iskusni lako prepoznaju «prodavaće magle», nekompetentne konzultante koji «navlače» lakovjerne. Navodim samo neke od formulacija koje možete nači na site-ovima konzultanata koje zbog toga trebate izbjegavati.

«pružamo usluge po sistemu "ključ u ruke"». Svi koji nude ovakvu uslugu, nude šprancu, copy-paste sistem koji nema veze s vašim poslovanjem, ali ima itekako veze sa skupom prodajom stalno istih papira.
«osposobljavamo osoblje po vlastitim programima koji pokrivaju potrebe znanja osoblja organizacije za pristup certificiranju........». Upitajte se da li biste pohađali bilo kakvu školu ili fakultet koji bi vas osposobili za neki posao po vlastitim programima, a ne po verificiranom programu. Novac je isti, ali diploma ne vrijedi. Može vam je izdati svatko s ulice! Pa zašto onda za iste pare ne biste bili obučeni prema priznatom i poznatom programu, u ovom slučaju verificiranom od strane EOQ?
«Izrada programa uspostave sustava». Možda se ovo čini kao cjepidlačenje, ali specijalist kvalitete uspostavu sustava nikada neće nazvati programom, već isključivo projektom. Kriva terminologija ipak govori o (ne)stručnosti.
«Izrada Poslovnika i QA Postupaka, Radnih postupaka, Flow Diagrama na najvišoj tehničkoj razini.». Svi koji vam nude ovo, opet nude univerzalnu šprancu, copy-paste system. Mijenja se samo zaglavlje I logotip, a vrlo često ostanu “greške”, pa ispada da u tvornici cipela proizvode kifle jer je “konzultant” jednostavno previdio promijeniti kiflu u cipelu. Također, zar je zaista važno da je Flow Diagrama na najvišoj tehničkoj razini!!!??? Važno je da dobro i točno opisuje određeni postupak, tehnička razina lako se postiže dostupnim software-om. Ovdje se uopće ne radi o savjetovanju, već o čistoj prodaji dokumentacije. Ako to želite, kupite je preko Interneta, neusporedivo je jeftinija.
«Kod uvođenja sustava ISO 9001:2008 ne brinite za potrebitu dokumentaciju. Mi ćemo Vam sve pripremiti......». Mislim da je ovo suvišno komentirati, ali ipak..... ovdje vam se uvijeno nudi stalni mamac: nudi vam se ulov i ovisnost o onome tko vam taj ulov nosi. Ne nudi vam se da naučite pecati (znate onu poslovicu), iako je cijeli smisao sustava kvalitete da sami stalno poboljšavate svoje poslovanje, tek sporadično uz savjete stručne osobe sa strane (konzultanta).
Tvrdnja «(praksa će potvrditi) da ćete (imati) manje troškove loše kvalitete». Opet se radi o vrlo znakovitom korištenju stručnih termina vezanih uz kvalitetu, a samim time otkriva se i «stručnost» konzultanta. Naime, postoje troškovi kvalitete kao određeni pojam, zatim troškovi za i zbog kvalitete. «Loša» kvalitetu, kao relevantni pojam, jednostavno ne postoji.
«(Sustav upravljanja kvalitetom može pomoći organizaciji da) - dobavljači isporučuju dobre materijale i usluge». Što znači «dobre»?! Stručnjak bi rekao: specificirane. Kada se netko, tko za sebe tvrdi da je stručnjak iz područja kvalitetu, koristi terminom “dobra/loša” kvaliteta, znajte da je o sustavu samo načuo.

Kako odabrati dobrog konzultanta sustava kvalitete?

Alea iacta est! Kreće se u implementaciju sustava kvalitete! Potreban je savjetnik, učitelj, gonič robova, prijatelj s ramenom za plakanje – između ostaloga! Prvenstveno, tvrtka treba kompetentnog konzultanta. Lakše reći nego naći. Ponuda je relativno velika i relativno loša. Zato treba biti oprezan i pametan. Ako je cijena jedini kriterij, prethodna rečenica gubi smisao. Iz iskustva znam da vodstvo/ vlasnik tvrtke nemaju pojma kakav konzultant treba biti i kojim vještinama i znanjima treba vladati. A ako ne znaju što treba, kako će to naći? Zato je bitno odrediti kriterije odabira. Grubo ću ih podijeliti u opće i posebne.

Opći kriteriji odabira

Dosta uobičajeni način, prvenstveno za srednje i velike tvrtke, te gradske i državne, objava je natječaja. Tvrtke u privatnom vlasništvu najčešće ugovaraju konzalting na temelju usmene predaje ili preporuke. I jedno i drugo je u redu sve dok se zna što se traži. I naravno, uvijek je dobro imati nekoliko ponuda.

Ako se radi o poduzeću u vlasništvu grada ili države, tada moraju tražiti konzultanta preko javnog ili pozivnog natječaja, za koji, između ostalog, ponuda mora sadržavati:

naziv i točna adresa ponuditelja
iz dokumentacije za nadmetanje ovjereni i potpisani obrazac ponude i originalni troškovnik popunjen po svim stavkama iskazan u kunama bez PDV-a
izvadak iz sudskog, strukovnog ili trgovačkog registra
BON 1
BON 2
potvrdu porezne uprave o ispunjenim obvezama plaćanja svih dospjelih poreza i doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje
uvjerenje da odgovorna osoba nije pravomoćno osuđivana u posljednjih pet godina za djela koja su povezana s djelatnošću
reference tvrtke, predavača i savjetnika
dokaz o certificiranom sustavu kvalitete u tvrtki ponuđača
broj i stručna osposobljenost radnika

Crtica iz stvarnosti
Poduzeće HS (Hoću Sustav) u 100% privatnom vlasništvu, tražilo je konzultanta. Odem na prvi razgovor, bla, bla, bla..... U tom trenutku još nismo pričali ni o cijeni, ni o obimu konzaltinga. Nekoliko dana kasnije (sve se uvijek sazna!) tamo se pojavila jedna gospođa u penziji koja je radila u velikoj firmi koja ima puno svakakvih certifikata, ali nema ISO 9001. Javila se za konzultanta. Zove me vlasnik, žao mu je, ali ipak će on odabrati tu gospođu, u penziji je – pa će jeftino proći. Pokušavam mu reći da ne bi bilo loše da mu dam konkretnu ponudu, a onda neka definitivno odluči koga će angažirati. Ne, ne, on će uzeti nju! Pa dobro, tome se nema što dodati. Ukratko, gđa penzionerka je za projekt tražila nekih 12.000€, vlasnik je na to bolno zakovrnuo očima – ni penzićke više nisu što su bile! – i nastavio tražiti dalje. Ja još uvijek ne shvaćam zašto od nikoga ne traži staru, provjerenu ponudu.

Posebni kriteriji odabira

Naravno, ako je firma u privatnom vlasništvu, ako je manja, može glatko izostaviti sve osim ono pod 1, 8, 9 i 10, a i to može tražiti na drugi način. No, i za velike i za male firme, kako privatne, tako i one druge, važni su određeni posebni kriteriji. Od budućeg konzultanta firma treba tražiti ponudu koja će sadržavati:

Prijedlog vrsta i dinamike konzultantskih usluga tijekom uspostave sustava kvalitete
Prijedlog ostalih usluga (ako ima potrebe za njima)
Specifikaciju po elementima usluge i ukupnu cijenu
Rok za izvršenje svake pojedine usluge
CV konzultanta i ostalih osoba (ako je tako dogovoreno) koje će sudjelovati u poslu

Također, tvrtka treba tražiti konzultanta koji zadovoljava slijedeće kriterije:

posjedovanje relevantnih certifikata kojima se dokazuje formalna osposobljenost
aktivno radno iskustvo u procesnoj i/ ili uslužnoj industriji
radno iskustvo kao menadžer kvalitete ili dio tima za kvalitetu
radno iskustvo u tvrtki koja već posjeduje certifikat ili radi na njegovom dobivanju
iskustvo u konzaltingu

Treba se čuvati konzultanata koji usluge nude po damping cijenama, onih koji u prvom razgovoru prvenstveno pričaju o sebi i svojim „velikim“ uspjesima, a malo ili nimalo zanima ih poslovanje i način rada tvrtke.

Dodajte ovu stranicu na Vašu socijalnu mrežu

| Više...