Nova norma ISO 9001:2008 je u širokim krugovima – od amatera do specijalista, od konzultanata do menadžera, od posjednika certifikata do auditora – izazvala vrlo male ili praktično nikakve reakcije. Uglavnom se govori o maloj reviziji koja ne zahtjeva nekakve bitnije izmjene u dosadašnjem stanju stvari i jedino se niz „eksperata“ (čitaj, uglavnom onih koji su pročitali novu reviziju norme) trude da širokim masama objasne gdje su te izmjene, naravno, uz sasvim solidnu naplatu. Još manje uzbuđenja prouzrokovala je odluka pripadnog tehničkog ISO odbora (ISO TC 176) da se sve organizacije moraju recertificirati do 15.11.2010. (ukoliko žele zadržati postojeći, stari ili dobiti novi certifikat). Drugim riječima, izmjene su unesene tek toliko da se nešto mijenja, pa po svemu sudeći, predstavljaju kozmetiku i potrebu ISO TC 176 da umiri vlastitu savjest. Da li je to zaista tako?

Pogledajmo osnovne podatke o novostima u maloj reviziji ISO 9001:2008 – prvo sasvim suho, statistički.

Poglavlje	Br.izmjena
Uvodni dio (poglavlja 0,1,2,3)	5
Poglavlje 4	4
Poglavlje 5	2
Poglavlje 6	3
Poglavlje 7	9
Poglavlje 8	5
UKUPNO IZMJENA	28

Struktura norme je ostala potpuno ista kao iz revizije iz 2000. godine (8 poglavlja), predstavlja prve izmjene nakon 8 godina i zahtjeva odgovarajući utjecaj na sve standarde vezane za ISO 9001:2008.

Izbor neke od „kozmetičkih“ izmjena
Naravno, u jednom kratkom osvrtu je nemoguće iznijeti sve izmjene u reviziji pa je ovdje izneseno samo par primjera, a čitatelju ostaje da razmisli o „kozmetici“

Primjer 1:
„Introduction
0.1 General
The adoption of a quality management system should be a strategic decision of an organisation. The design and implementation of an organisation's quality management system influenced by
a) Its organisational enviroment, changes in that enviroment, and the risks associated with that enviroment,“

Prevod sa engleskog:
„Uvod
0.1 Opće
Prihvaćanje sistema upravljanja kvalitetom mora biti strateška odluka organizacije. Dizajn i implementacija sustava upravljanja kvalitetom organizacije uvjetovana je kroz
a) njeno organizacijsko okruženje, promjenama u tom okruženju i sa rizicima povezanim sa tim okruženjem,“

Kako objasniti ovaj odlomak? Kao konstatacija, primjedba ili određenje? Tvrdi se da je kvaliteta određena „organizacijskim okruženjem“ (ma šta to značilo – u njemačkom prijevodu govori se o „poslovnom okruženju“), „promjenama u tom okruženju“ i sa rizicima povezanim sa tim okruženjem. Šta za rukovodstvo, organizaciju, menadžera, konzultante i auditore znači sve skupa? Gdje je precizna definicija – možda se radi o „okruženju organizacije“ (unutarnjem ili vanjskom)? A kako tek povezati rizike koji su povezani s tim „okruženjem“? I još u stalnim promjenama?

To još nije ni daleko sve. Postavite si dodatnu seriju pitanja:
- Što to „okruženje“ sve obuhvaća“, što napraviti s rizicima, kako sve skupa ugraditi u dokumentaciju, kako dokazati, kako to mora ocijeniti auditor itd?
Uzmimo iz svega navedenog, samo kao poseban primjer, rizike. Za sada se očekuje pojava standarda ISO 31000 (upravljanje rizicima) ali osim nacionalnih standarda, jedini ISO standard o toj temi je u području informacijske sigurnosti (ISO 27005:2008). U čitavoj priči je jedno apsolutno sigurno – ako organizacija mora dokazati postojanje sustava kvalitete kroz svoje organizacijsko okruženje i s tim povezanim rizicima, onda je teško vjerovati da će se to moći bilo kako obaviti i dokazati do 15.11.2010. U najmanju ruku, ogromna većina organizacija tada može slobodno, barem za slijedeće dvije do tri godine, zaboravi svoj certifikat.

Primjer 2.
„4. Qualitet management system
4.1. General requrements
The organization shall
...
b) determine the sequence and interaction of this processes,“

„4. Sustav upravljanja kvalitetom
4.1. Općti zahtjevi
Organizacija mora
...
c) odrediti dijelove i interakciju ovih procesa,“

Za razliku od stare verzije standarda, procesi se više ne samo „prepoznaju“ već se, između ostalog, i „određuju“ po dijelovima kao i njihove „interakcije“. Lijepo rečeno – samo kako? Danas postoji više od pedeset metoda obrade procesa i njihove dekompozicije („raščlanjivanja“) sve do „dijelova“ (koraka, faza, podprocesa?).
Posebna priča je mapiranje procesa, njihova optimalizacija, međusobno djelovanje unutar i izvan procesa („interakcija“?), primjena odgovarajućih programskih alata i paketa itd. Što primijeniti, koja je metoda preporučljiva a koja nije, što je dobro za organizaciju, a koliko je tek auditor verziran u ocjeni proces menadžmenta? Dodajmo i vrhunsko pitanje – kako preći na optimalan oblik i broj procedura koji opisuje ovakve „dijelove“ i njihovu „interakciju“? Možda ovome treba dodati i niz pristupa i škola koje se bave procesima i proces menadžmentom i koje su sve „najbolje prilagođene“ za sustav upravljanja kvalitetom, pa da se samo približno shvati koliko je ovaj „jednostavan“ zahtjev „lagan“ i što predstavlja za organizaciju, menadžera kvaliteta, konzultanta i auditora. A onda opet i opet isto krajnje neugodno pitanje – kako sve treba izgledati do 15.11.2010?

Primjer 3.
„ 6. Houman resources
...
6.2.2. Compentence, training and awareness
...
The organization shall
a) Determine the necesary compentence for personel performing work affecting conformity to product requirements,“

„6. Ljudski resursi
...
Kompentencija, trening i svijest
Organizacija mora
a) odredi potrebne kompentencije za osoblje predviđeno za rad na usklađenosti sa zahtjevima za proizvod,“

Sjajno, nema šta! Prevod engleske riječi „awareness“ je u svim rječnicima dat s izrazima „obavještenost“, „svjesnost“ i „značaj“. Koji je izraz pravi, to autor ovih redova nije dobio ni od ljudi kojima je engleski maternji jezik. Ali, pustimo to. Kako odrediti, uskladiti i dokazati potrebne kompentencije kada je u pitanju pripravnik, novi proizvod ili licencna tehnologija? Za sve koji na bilo koji način imaju kontakt sa proizvodom (znači, praktički svi u organizaciji)? Na brdovitom Balkanu i do sada je bio ogroman posao već i izrada opisa radnih mjesta a sada se očekuje dodatni sitan popis porebnih kompentencija, njihovo dokazivanje i primjena u praksi. Posao koji se može očekivati je kolosalan – barem što se papirologije tiče. A šta ako auditor sam nije u stanju odrediti nečiju kompentenciju? Povjerenje, „odokativna“ procjena, ocjena ili vjerovanje?

Ovako bi mogli nastaviti za sve postojeće izmjene. Ali, za kraj razmatranja uzmimo još jedan krajnje jednostavan kozmetički zahvat iz nove „male“ revizije. Dakle:

„7.6. Control of monitoring and measuring equipment
...
Note: Confirmation of the ability of computer software to satisfy the intended application would typically include its verification and configuration management to maintain its suitability for use.“

"7.6. Kontrola nadzora (monitoringa) i mjerne opreme

...

Napomena: Potvrda o sposobnosti kompjuterskog softvera da zadovolji aplikaciju (konkretnu primjenu) obično uključuje njegovu verifikaciju i konfiguracijski menadžment za održavanje njegove prikladnosti za upotrebu ".

Za one koji se imalo razumiju u „kompjuterski softver“ (teško da ima kakav drugi, posebno u ovom slučaju) ova napomena izaziva neobično ushićenje. Današnja programska podrška (softver) mjerne i druge tehnike je takva da je teško bilo tko može održavati osim proizvođača koji i ovako i onako mora verificirati (posebno da obavi „kontrolu nadzora“).
Što se tiče konfiguracijskog menadžmenta, on je danas nauka za sebe i zahtjeva posebne eksperte i ekspertne timove kod primjene kod iole složenijeg proizvoda. A šta je pisac napomene htio reći, ostaje vječna tajna za čitatelja. Na raspolaganju su mu slijedeće varijante:

• to je konstatacija velikog znanja autora napomene i njegove želje da to istakne (iako danas bilo što jedva da prolazi u iole ozbiljnijem softveru bez verifikacije i konfiguracijskog menadžmenta),
• čitava napomena je veoma duhovita jer sadrži konstataciju „obično (tipično) sadrži“ (jer danas ionako „obično“ bilo što teško prolazi u softveru bez verifikacije i konfiguracijskog menadžmenta),
  
• oganizacija mora sama sustavno provoditi ove jednostavne radnje (verificirati aplikaciju i provjeravati konfiguracijski menadžment),
  
• to mora obaviti kukavni auditor (ili se osloniti na povjerenje, dobiti potvrdu od organizacije ili bilo koga drugoga) ili sve zaboraviti jer „obično“ (posebno na ovim prostorima) nikada i nigdje ne znači i „obavezno“,
  
• ostali „kompjuterski softver“ u organizaciji očigledno ne traži primjenu verifikacije (šta je sa validacijom?) ni konfiguracijski menadžment niti potrebu da se dokazuje „njegova prikladnost za upotrebu“.

Ovdje nije cilj ni ironija ni ruganje ni filozofiranje. Korisnik standarda jednostavno zna da je staro pravilo da se o standardu ne raspravlja. Ali šta ovakve i slične konstatacije znače: samo lekciju, razmišljanja ili, ipak, neku vrstu odredbe?

Treba li, možda, u ovom i budućim standardima napisati slijedeće napomene:

• ovaj odlomak je konstatacija,
  
• ovaj odlomak pokazuje grandiozno znanje autora standarda,
  
• ovo može ali nije obavezno,
  
• ovo služi da testira inteligencija čitatelja standarda,
  
• ovo se „obično“ primjenjuje,
  
• ovo „treba“ a ne „mora“ (u prijevodu: bilo bi lijepo ali nije obavezno),
  
• ovo morate obaviti kako znate i možete s tim da je rok, praktično, jučer,
  
• ovo morate obaviti kako znate i možete iako nigdje ne piše kako…

To je kao da nova revizija standarda, analogno i na svoj način, kaže samo tri sitnice:

• od sutra je službeni jezik (usmena komunikacija) kineski,
  
• od sutra je službeno pismo (pismeni izvještaji auditora) arapski i
  
• od sutra se sva dokumentacija firme sustava kvaliteta piše hebrejskim pismom.

Zaključak:

Možda je i više nego dobro što se nitko previše ne uzbuđuje novom „malom“ revizijom standarda ISO 9001:2008. Najvjerovatnije će se dogoditi ono što se u takvim slučajevima i ranije najčešće dešavalo: nikakve panike, ljudi smo - već ćemo se dogovoriti.
Pa onda čekamo s uzbuđenjem i radošću novu (malu, srednju ili veliku) reviziju.

---

Dodajte ovu stranicu na Vašu socijalnu mrežu

Poveznica(0)

Komentari (2)

Napišite komentar

< «		» >