Sustav kvalitete zahtijeva da organizacija utvrdi potrebe i očekivanja svih zainteresiranih strana, a jedna od tih strana su i dioničari. U većini slučajeva dioničari su ujedno i zaposlenici poduzeća čije dionice posjeduju. Često ih se, posve neprimjereno, naziva “malim” dioničarima, a u našim uvjetima to označava manje vrijedne ili dioničare čije mišljenje ne treba uzimati ozbiljno.

Daleko ozbiljnije uzima se mišljenje “velikih” dioničara, iako oni često nemaju kontrolni paket dionica, a još češće ni stvarni interes za dobrobit poduzeća i njegovih zaposlenika. Glas “malih” dioničara se ne čuje. Smatram da krivicu za to najviše snose upravo ti isti dioničari koji godinama pokorno čekaju dividendu. Poslovna praksa kapitalizma niti poznaje niti trpi dioničarstvo bez isplate dividende. Mali, veliki i svi drugi dioničari u velikom i zločestom svijetu kapitala ne podnose čak ni pad vrijednosti svojih dionica, a neisplata se događa kada tvrtka ide u stečaj. 

1. prodati postojeće dionice i kupiti nove;

2. upozoriti menadľment tvrtke na loš rad, a ako nema reakcije, traľiti promjenu menadľmenta i, ako nema reakcije,

3. prodati postojeće dionice i kupiti nove;

Odličan primjer u tome kako aktivno upravljati uloľenim novcem daje R. A. Olstein koji upravlja financijskim fondom u vrijednosti od 1,6 milijardi dolara. U 2003.g. vrijednost fond povećala se za 20%, 6% više od prosjeka burzovnog indeksa. Tako je gotovo svake godine od 1996. kada je fond osnovan. Impresivno, zar ne? Međutim, ono što je vrlo interesantno i iz čega mogu puno naučiti svi “mali” dioničari je način na koji g. Olstein komunicira s tvrtkama čije dionice ima u svojem portfelju. Naime, vrlo otvoreno piše predsjednicima uprava ako primijeti da nešto nije u redu s njihovim poslovanjem. Ne ustručava se izraziti zaprepaštenje kada tvrtka na ključni poloľaj postavi osobu koja iza sebe ima značajne neuspjehe ili nema adekvatno iskustvo. Otvoreno predlaľe kako da se tvrtka riješi duga i poboljša svoj financijski poloľaj ili da promijeni menadľment. Također piše i onim predsjednicima uprava koje stalno investiraju u nove akvizicije na uštrb vrijednosti dionica i visine dividende. Ovakva sklonost g. Olsteina dopisivanju u nekim je slučajevima naišla na dobar odjek. Jedna od kompanija čijem je predsjedniku pisao nedugo zatim objavila je kako odustaje od daljnjih investicija u proširenje i kako se ľeli usredotočiti na poboljšanje poslovanja s onim što već ima. Ova odluka podigla je vrijednost njezinih dionica za 39,4%! Naravno, na neka pisma nikada ne dobije odgovor, ali to ga ne čudi. Smatra da ne odgovaraju oni koji ne znaju ili nemaju odgovor, što samo po sebi govori o sposobnosti menadľmenta. U tom slučaju, g. Olstein uvijek razmatra prodaju dionica. Ne smatra se protivnikom menadľmenta, ali misli da kao dioničar ima duľnost upozoriti na, po njemu, krive ili loše poslovne poteze ljude koji rade za njega.

Zato, svi vi “mali” dioničari, vidite li da se hodnicima tvrtke čiji ste dioničar šuljaju neki bivši neuspješni “velikani”, da se ne štedi tamo gdje treba, a troši tamo gdje ne treba, gdje se “outsorsira” do konačnog outsourcing - a, gdje nema jasne vizije budućnosti – uzmite pero u ruke i pišite. Ne dobijete li odgovor, bez odlaganja poduzmite jedan od gore navedenih koraka. A ako ste ujedno i zaposlenik organizacije za koju mislite da ide krivim smjerom – počnite intenzivno raditi na kvaliteti i poboljšanju. Jer, kao što je netko lijepo rekao, ne ostvari se 100% onoga što niste poduzeli.

| Više...

Poveznica(0)

URL poveznica za ovaj ulaz

Komentari (0)

RSS feed komentari

Napišite komentar