Pravni aspekti vezani uz financije i kvalitetu

Bez obzira koliko bi bilo koja i bilo kakva organizacija željela da postigne vrhunsku kvalitetu svojih financija (sa ili bez budućeg odgovarajućeg standarda), sve je uvijek odlučujuće vezano uz postojeću zakonsku regulativu (prije svega nacionalnu).

Zakonodavac može, kako se to kaže, jednim potezom pera, ili omogućiti kvalitetan razvoj u području financija ili ga može u potpunosti ograničiti. Nezamislivo je da može biti života i rada u ovom presudno važnom području ako se država primarno odluči samo na dva vida zakona usmjerenih na:

- što temeljitije (i, ponekad, bezobzirnom „neophodno“) oporezivanje i

- propise vezane uz prekršaje i krivične delikte.

Ukoliko se i radi o eventualnim poreskim pravima i olakšicama, tada to država čini samo što mora, što drugačije ne ide ili što je to uvijek priprema za kasnije višestruko uzimanje nazad u obliku svih mogućih dažbina i nadoknadu „poklonjenog“.  Rezultat je da se tada građani i sve organizacije bore na sve moguće načine protiv države u području njene financijske politike (ponegdje u svijetu to završi i javnim nemirima, sve do revolucije). Uglavnom je borba zakonska a nerijetko i, kako se to kaže „ispod žita“. Nije ni čudo da takav neobjavljeni stalan rat omogućava (posebno u svim razvijenim zemljama) pojavu svih vrsta poslova i organizacija koje pomažu kako pojedincu tako i organizacijama u borbi za financijski opstanak (od financijskih i poreznih savjetnika do kompletnih specijaliziranih agencija).

Tko je u svemu tome u pravu, zavisi od stanja države, njenog razvoja, budžeta, financijske politike pa sve do nesposobnosti vlasti, krađa i korupcije - i to nije predmet ovog razmatranja. Ovdje se želi istaknuti nešto sasvim drugo:

- nastanak i efikasnost budućeg standarda nezamisliv je bez popratnih stimulativnih mjera i odgovarajućih nacionalnih i međunarodnih preporuka i zakona.

Stoga proizlazi i jasan zaključak:

- bez pune podrške i suradnje pravnika i zakonodavaca sve skupa ima vrlo sumnjive izglede na uspjeh.

To, istovremeno, određuje još jedan vrlo važan budući zajednički posao za minimalno tri struke i usku suradnju eksperata iz područja kvaliteta, financija i prava. I, naravno, uz odgovarajuću punu podršku, blagoslov i suradnju države. Novi, budući standard nigdje i nikako ne smije na bilo koji način doći u sukob sa zakonima ali i zakoni moraju da budu njegova puna podrška i oslonac. To svakako nije ni jednostavno ni lako ali je pretpostavka svih budućih dešavanja. Zato je problematika utoliko osjetljivija i opasnija jer primjena standarda (od preporuka do certifikacije) mora da ostane potpuno dobrovoljna i javno prihvaćena.

I, naravno, nikako ne treba da se zaboravi glavna stvar: ako država i društvo ne sagledaju direktnu korist od pojave budućeg standarda u općem radu, razvoju i prosperitetu financija, onda takva država i društvo takav standard nisu ni zaslužili!

Serije ISO 9000ff i ISO 10000ff i kvaliteta

Pozabavimo se, za trenutak, odnosom kvaliteta i financija. U serijama standarda za kvalitetu, jedini standardi u kojima se spominju financije su slijedeća tri standarda

1. ISO 9001:2008
2. ISO 9004:2009
3. ISO 10014:2006.

Pogledajmo prvo što o financijama govori centralni standard ISO 9001:2008: „Sistemi menadžmenta kvalitetom — Zahtjevi”

Da bi sve bilo što konkretnije, ovdje je citiran jedini pasus u cijelom standardu koji govori o financijama:

“0.4 Kompatibilnost sa ostalim sistemima menadžmenta

Tokom izrade ovog međunarodnog standarda pažnja je posvećena odredbama standarda ISO 14001:2004 da bi se povećala kompatibilnost između ova dva standarda za dobrobit svih korisnika. U Prilogu A prikazana je veza između standarda ISO 9001:2008 i ISO 14001:2004.

Ovaj međunarodni standard ne obuhvata zahtjeve koji su specifični za ostale sisteme menadžmenta, kao što su posebni zahtjevi za menadžment životnom sredinom, menadžment zaštitom zdravlja i sigurnošću na radu, menadžment financijama ili menadžment rizicima. Međutim, ovaj međunarodni standard omogućava organizaciji da poveže ili integrira svoj sistem menadžmenta kvalitetom sa zahtjevima sistema menadžmenta koji su sa njima povezani. Postoji mogućnost da organizacija prilagodi svoje postojeće sisteme menadžmenta da bi uspostavila sistem menadžmenta kvalitetom koji ispunjava zahtjeve ovog međunarodnog standarda.“

I to je sve. Standard ISO 9001:2008 “ne obuhvata zahtjeve koji su specifični za ostale sisteme menadžmenta” , međutim, “omogućava organizaciji da poveže svoj sistem menadžmenta kvalitetom sa zahtjevima sistema menadžmenta koji su sa njima povezani“.

Jasno da jasnije ne može da bude. Za mene, kao autora ovih redova, apsolutno neprihvatljivo i pogrešno. Sve skupa, nažalost, održava imanentni stav, znanje i način razmišljanja pisaca standarda ISO 9001:2008 (ISO TC 176)  po pitanju financija:

- financijska kvaliteta i kvaliteta financija NIJE sastavni dio sistema upravljanja organizacijom. Kvaliteta organizacije je nešto nezavisno od novca.

Ni u kojem slučaju ne bih htio bilo koga da uvrijedim, da budem banalan ili lišen nebeskih visina čiste teorije ali ja ovdje postavljam slijedeće mala pitanja:

- kakva je kvaliteta života bilo koga na ovoj planeti, u iole civiliziranom društvu (uključujući prije svega pisaca standarda ISO 9001:2008) ako je bez imalo novca, sa ogromnim dugovima, bez elementarnih novčanih izvora, pred dužničkim zatvorom, ukratko, prava financijske ruina?

- može li itko i ikada nazvati bilo koju organizaciju, koncern, državu ili grupu država kvalitetnim iako su pred bankrotom ili su već duboko u njemu?

- što je to kvalitetno u organizaciji koja je u dugovima, nelikvidna i nije stanju da ostvari ni prostu reprodukciju?

 Ovako bih mogao da nastavim u nedogled. Na članovima ISO TC 176 (koji su odgovorni za standard ISO 9001:2008) je da odgovore na navedena i slična krajnje jednostavna pitanja.

 Pogledajmo sada kako se prema financijama odnosi standard ISO 9004:2009: „Rukovođenje za ostvarivanje održivog uspjeha organizacije – pristup preko menadžmenta kvalitetom“

 U standardu ISO 9004:2009 (koja je smjernica) pojavilo se kompletno poglavlje o financijama. Naravno, citirano je u cijelosti:

„6.2 Financijski resursi

 Najviše rukovodstvo treba da utvrdi potrebe za financijama i da osigura neophodne financijske resurse za tekuće i buduće poslove. Financijski resursi mogu da budu u mnogim različitim oblicima kao što su gotovina, vrijednosni papiri, krediti ili drugi financijski instrumenti.

Organizacija treba da ustanovi i održava procese za praćenje, upravljanje i izvještavanje o efektivnom raspoređivanju i efikasnom korištenju financijskih resursa u odnosu na ciljeve organizacije.

Izvještavanje o ovome može također da posluži kao način da se utvrde neefektivne i neefikasne aktivnosti, i da se pokrenu pogodne mjere poboljšavanja. Financijski izvještaji o aktivnostima koje se odnose na performanse sistema menadžmenta i na usuglašenost proizvoda treba da se koriste u preispitivanjima od strane rukovodstva.

Poboljšavanje efektivnosti i efikasnosti sistema menadžmenta može na mnogo načina da pozitivno utiče na financijske rezultate organizacije. Na primjer:

a) interno, da smanji greške u procesima i na proizvodima i da eliminira gubitke materijala i vremena, i

b) eksterno, smanjivanjem grešaka na proizvodima, da smanji troškove nadoknade u okviru garancije i garantnog roka, zakonske odgovornosti za proizvod i ostale zakonske odgovornosti, i smanji troškove gubitaka korisnika i tržišta.

Napomena: ISO 10014 daje primjere kako organizacija može da identificira i ostvari financijske i ekonomske koristi primjenom principa menadžmenta kvalitetom ISO 9000. „

Moram otvorenom reći da sam, prije prvog čitanja, bio oduševljen - konačno su se pojavile financije i to u čitavom jednom poglavlju. A onda, govorim isključivo o sebi, pročitam, jednom, dva, tri puta  i doživim razočarenje – kakvi su ovo savjeti i kome su namijenjeni?

Konkretno, pred čitaocem se pojavljuje (izvinjavam se na oštrini) niz mudrih savjeta za vrhovno rukovodstvo koje ono savršeno dobro zna i bez poglavlja 6.2. Sve što u ovom poglavlju piše, propisano je već financijskim i računovodstvenim standardima, propisima i zakonima – višestruko preciznije i jasnije.

Ni ovdje mi nije na kraj pameti da bilo koga vrijeđam, ali neka mi pisci ovog poglavlja odgovore na slijedeća interesantna pitanja:

• kakvo je to rukovodstvo organizacije koje ne poznaje neophodne financijske resurse za tekuće i buduće poslove (i da ih još neko u standardu poučava gdje sve leže novce),
• Koja i kakva to organizacija ne zna da treba da održava procese za praćenje, upravljanje itd. njenim financijskim resursima (kada ih na to stalno podsjećaju brojne unutrašnje i vanjske kontrole, revizije, standardi i zakoni)?
• Koje to rukovodstvo ne koristi podatke iz financijskih procesa za dobivanje izvještaja za preispitivanje performansi i poboljšanja općem menadžmenta?,
• Postoji li bilo u organizaciji (kako se kaže, od portira do direktora) tko sumnja da poboljšanje efikasnosti i efikasnosti sistema menadžmenta ne utiče pozitivno na financijske rezultate organizacije, bilo kako i bilo gdje, interno ili eksterno, poboljšanjem kvaliteta proizvoda i usluga?

Mene ovo podsjeća na savjete tipa:

• bolje je biti zdrav nego bolestan, mlad nego star, bogat nego siromašan. Ako radiš dobro zaradit ćeš više nego ako radiš loše, ako štediš ostat će ti više nego ako se bezglavo razbacuješ, bolje ti je ako znaš gdje sve trošiš nego ako ne znaš, pametno investiraj i ne ulazi u visokorizične radnje (to može trajati koliko hoćeš – nitko se neće usprotiviti)!

Što sad? Što ako rukovodstvo ne sluša navedene mudre savjete već nema pojma o vlastitim financijama, ne poznaje vlastite tokove novca, bezglavo troši (da ne kažemo – pljačka), dotično rukovodstvo i njegovu organizaciju uopće ne zanima efektivnost i efikasnost financijskih procesa, zadnja im je briga je kako da poboljšaju svoje financije većim kvalitetom itd.? Ukratko, vlada financijski raspad i užas pred bankrotom. Krediti se ne mogu otplatiti, likvidnost je misaona imenica, kamate na dugove će uskoro preći same dugove, plate u organizaciji nije bilo zadnjih šest mjeseci… Znači baš nijedna preporuka iz poglavlja 6.2 nije primijenjena u praksi.

 I? Kakve to posljedice ima na sistem upravljanja kvalitetom u organizaciji?

 Prema temeljnom standardu ISO 9001:2008 baš nikakve! Jedino što ostaje da se takvoj organizaciji i njenom rukovodstvu kaže jeste:

- sram vas bilo! Ali, bilo kako bilo, certifikat ISO 9001 vam svakako sljeduje – sve ostalo je kod vas manje-više idealno! Novac nema veze sa sistemom upravljanja kvalitetom vaše i bilo koje i bilo kakve organizacije. Financije su van ovoga svijeta!

 Standard ISO 9004:2009 je, kao što je već napomenuto, smjernica i nema namjeru da određuje bilo što već je isključivo posvećen savjetima najbolje prakse. Drugim riječima, on nigdje i nikako ne obavezuje. Za razliku od standarda ISO 9001:2008 koji u svim svojim stavovima, zahtjevima i tačkama uvijek izričito naređuje “mora” (ako želiš certifikat), standard ISO 9004:2009 savjetuje “treba” (ako hoćeš, u redu, ako nećeš, tvoj problem, biće ti teže). Naravno zbog toga su i svi ostali pasusi u standard gdje se pojavljuju pojmovi “financijeri”, “financijski resursi”,  itd. nisu odlučujući za implementaciju I certifikaciju prema zahtjevima temeljnog standarda ISO 9001:2008.

Slijedeći duh namjere smjernica, ista sudbina je namijenjena i standardu-smjernici ISO 10014:2006: Ali, pogledajmo pažljivije da li ovaj standard uopće spade u naše dosadašnje razmatranje. Naslov je: “Priručnik za realizaciju financijskih i ekonomskih prednosti“

U ovom standardu je, dakle, riječ o svim dobicima i prednostima koje organizacija ima ili može da dobije u području financija i ekonomije ako ima efikasan sistem upravljanja kvalitetom prema zahtjevima tzv. 8 principa menadžmenta:

1. fokusiranje na kupca
2. liderstvo,
3. angažman zaposlenih,
4. procesni pristup,
5. sistemski pristup rukovođenju,
6. kontinuirano poboljšanje,
7. donošenje odluka na osnovu činjenica i
8. zajednički obostrano korisni odnos sa dobavljačima.

Ako se pridržava ovih 8 principa onda, tako kaže standard ISO 10014:2006, dobivate slijedeće financijske i ekonomske prednosti:

• povišenje rentabilnosti, povećanje dohotka, poboljšanje realizacije budžeta, sniženje gubitaka, povećanje obrta osnovnih sredstava, povećanje konkurentne sposobnosti, povećanje dobiti od investicija, povećanje sigurnosti i lojalnosti dobavljača, povišenje efikasnosti rješenja, optimalno korištenje postojećih resursa, povećanje odgovornosti zaposlenih, prirast intelektualnog kapitala, dobivanje optimalnih, efektivnih i racionalnih procesa, povećanje efektivnosti zacrtanih ciljeva, skraćenje vremena od nastanka proizvoda do njegove pojave na tržištu, rast rezultata, pouzdanosti i stabilnosti organizacije.

 Kao što se lijepo i jasno vidi, od korektno primijenjenih 8 načela kvaliteta upravljanja financije i ekonomija organizacije mogu uvijek, bez preuveličavanja, da očekuju raj zemaljski. Međutim, obrnuti proces se ne spominje ni u tragovima:

• što dobiva sistem upravljanja kvalitetom u organizaciji i kvaliteta uopće (proizvoda, usluga i procesa) od financijskog kvaliteta i kvaliteta upravljanja financijama te iste organizacije?

 Drugim riječima, standard ISO 10014:2006 treba pročitati, dobro ga je znati ali on, u suštini, samo indirektno i maglovito govori o temi koja se razmatra u ovom radu. Stoga je on, u smislu centralne teme, dobar samo kao podloga budućeg standarda koji će govoriti koja načela upravljanja financijama organizacije  treba da se primjene kako bi se dobio niz komparativnih prednosti u kvalitetu. Jer, ja sam duboko uvjeren da bez novaca, posebno kada se radi o većim i složenijim organizacijama i svim pripadnim imalo ozbiljnijim projektima i pripadnim procesima, kvaliteta u bilo kom obliku predstavlja samo mrtvo slovo na papiru i skup pustih želja. O nekakvim certifikatima ne treba ni da se govori

Zaključak

Ovaj rad je imao i za svrhu i za cilj da otvori razmišljanje o, do sada, prilično neomiljenoj temi: financijskom kvalitetu i kvalitetu upravljanja financijama. Njegova poruka je, bar tako autor misli, kristalno jasna

• financije su sastavni dio kvaliteta u bilo kojem obliku, njegova tržišna mjera i pretpostavka opstanka i razvoja. I koliko god kvaliteta uvjetuje uspješno financijsko poslovanje, toliko je i sam uvjetovan solidnim financijskim osnovama organizacije. Bilo kakvo izbjegavanje te teme u budućnosti samo odlaže i otežava cijelu stvar koja mora da završi kao samostalan standard ili obavezna nadopuna u sadašnjim serijama ISO 9001:2008.

Sve ostale primjedbe (od stila i načina prikaza do eventualnih materijalnih i sistematskih grešaka) su itekako dobro došle ali težište obavezno ostaje na navedenoj poruci. Ovdje se mora ponoviti više puta naglašena činjenica – ukoliko neke stvari nisu korektne, nisu jasne ili su pogrešne, možda izgledaju naivne stručnjacima za područje financija – utoliko bolje! Svi su oni, sa zadovoljstvom, pozvani da daju svoj doprinos. Ovo nije ni udžbenik, ni davanje istina bez priziva, ni držanje lekcija bilo kome.

Najgore što u čitavoj priči može da se desi jeste da na nju ne bude nikakve reakcije.

Zato. Pozvani ste i vi da se pridržite prodoru načina mišljenja, rada i filozofije u, do sada, nedovoljno istraženo (u tom smislu) bogato i životno važno područje financija. Nema čovjeka niti organizacije (koji su prešli minimalni povijesni razvoj) koje ova tema može i smije ostaviti ravnodušnim.

Konačno, kao autor ovih redova, usuđujem se da pred čitaoca jednu parolu, krilaticu vezanu za ovu temu:

• sve u kvalitetu ima svoj novčani ekvivalent kao što i sve u financijama uvijek znači ekvivalentan dobitak u sferi kvalitete.

Za sam kraj treba da se istakne (ne samo kad je o ovom vrućem području riječ):

• najteže uvijek i svuda je da se pokrene novi način mišljenja, posebno kad on duboko zadire u interese pojedinca i društva. Ali, ako se u tome i uspije, onda je najbolji znak dostignute zrelosti. Revolucija u bilo kom području počinje u glavama ljudi a o ovdje bi rekli, i u njihovim džepovima. U njihovom vlastitom interesu!

URL poveznica za ovaj ulaz

Komentari (0)

RSS feed komentari