Što je narativna inteligencija

Narativna inteligencija, sposobnost 'narativnog raz­mišljanja' o svijetu, zauzima središnje mjesto u koncepciji liderstva (Denning, 2009). To je sposob­nost razumijevanja svijeta u narativnim terminima, upoznavanje s raz­ličitim komponentama i dimenzijama naracije, raznim uzorcima priča i znanje o tome koja će vrsta naracije ostvariti koji učinak u raznim si­tuacijama. Središnju su ulogu naracije u liderstvu potvrdile i studije koje su pokazale veću učinkovitost priča nego analitičke racionalizacije u području uvjeravanja.Istraživanja iz područja društvene psihologije također su pokazala da se informacije brže i točnije pamte ako se najpri­je predstave zanimljivim primjerom ili pričom.

Kako možete ljude uvjeriti na promjenu mišljenja

Sposobnost brzog djelovanja i reagiranja u ovom nestalnom svijetu interaktivnih naracija srž je narativne inteligencije. Razvoj narativne inteligencije ključni je poticaj u korištenju jezika liderstva i svih njegovih prednosti.

Uvjeravanje ljudi na promjenu upotrebom govora može se ostvariti na četiri načina:

Apeliranje na razum

Tradicionalan pristup uvjeravanju je apeliranje na razum. Ako objašnjenja podupirete razlozima, ljudi će napraviti sve što im kažete. Taj pristup ima dugu povijest koja potiče iz doba stare Grčke. Njime su se ponosno služili intelektualni velikani poput Platona, Descartesa i Kanta. Bit mu je u sljedećem: 'Najbolji se rezultati postižu bez prisutnosti emocija: racionalno razmišljanje ne smije se opteretiti strašću.' Ovaj pristup ima nekoliko prednosti. Iskren je. Otvoren. Ne mani­pulira. Prisutna je ideja o racionalnosti ljudskih bića u donošenju od­luka. Međutim, taj je pristup neučinkovit u pokušajima inspiriranja pro­mjena u ponašanju: dapače i kontraproduktivan. Istraživanja su poka­zala da, ako se ljudima pruže objašnjenja za temeljnu promjenu njihova ponašanja, isto će uzrokovati pojavu pogreške potvrđivanja.

Apeliranje na intuiciju

Činjenica je da se većina ljudskih odluka ne do­nosi na temelju svjesne racionalizacije. Temelje se i na intuitivnom raz­mišljanju. Takvo je razmišljanje brzo, automatsko, lako, asocijativno, prirodno i gotovo uvijek nesvjesno. Intuicija se koristi bržim putovima temeljenim na kontekstu i sličnosti, a ne na svjesnoj upotrebi logike i dokaza. Učinkovito uključuje emocije i osjećaje.

Intuicija ima nekoliko prednosti kada se govori o nagovaranju dru­gih na promjenu njihova mišljenja. Ne zahtijeva puno truda. Brza je. Učinkovita u pitanjima od ne prevelike važnosti, u kojima odluka može biti ovakva ili onakva npr., koju zubnu pastu kupiti. Kao sredstvo liderstva, osim sklonosti prema kognitivnim ograničenji­ma, intuicija ima i nekoliko drugih slabosti.Oblikovanje relevantnih sav­jeta i nepisanih pravila zahtijeva znatna financijska sredstva ili moć. Bolje ju je upotrijebiti za određivanje stavova, a ne za mijenjanje ponašanja na­kon uspostave istih jer se tada intuicija suočava s otporom.

Naracija i kontinuirana promjena ponašanja

Savjeti mogu pokre­nuti sve koji su zaostali ili iskazuju protivljenje, ali najvjerojatnije ne mogu biti motor promjene koju transformacijski lideri žele: intuicijom se ne stvaraju novi zagovornici. Ako i uzrokuje promjenu u ponašanju, tu promjenu obično ne prati održiv entuzijazam. Stoga, ako se razumom ne postiže cilj, a intuicija ne rezultira stras­tvenim djelovanjem, kako onda lideri ostvaruju kontinuiranu promjenu ponašanja?

Izravna naracija

Tijekom cijele ljudske povijesti priče izuzetno važne za promjenu nečijeg mišljenja. Činjenica je da su se veli­ke religije razvile i veliki ratovi započeli korištenjem priča kao glavnog komunikacijskog sredstva. Jedan od razloga je središnja uloga naracije u načinu na koji donosimo odluke. Umjesto donošenja odluka intelektualnim trudom ili na temelju savjeta, većinu svojih svjes­nih odluka donosimo kroz naraciju. Ne možemo odlučiti što učiniti sve dok ne shvatimo u kakvim pričama živimo.

Neki psiholozi smatraju da je 'prenošenje' temeljni mehanizam onih priča koje potiču na promjenu. Prateći priču, čitatelji kreću na neku vrstu putovanja. Pripovjedač ih virtualno prenosi u drugačiji svijet. Slušatelji se mentalno sele na drugu lokaciju, mjesto na kojem se odvija priča, iako u stvarnosti nisu uopće napustili svoju statičku sjedeću poziciju. Taj je zamišljeni svijet stvorio pripovjedač potičući njegovo mentalno postojanje. Slušatelji se odriču svog ograničenja na mjesto i vrijeme i prenose svoje novo postojanje u drugačiji mentalni svijet priče. Što je više slušatelj uspio u svojoj tranziciji, to je i priča učinkovitija. Ako je priča veoma snažna, slušatelji se u stvarni svijet mogu vratiti kao promijenjene osobe. Mijenjaju se zbog iskustva koje su doživjeli na svom virtualnom putovanju, osoba koje su sreli, os­jećaja koje su iskusili. Osjetit će 'mentalni ožiljak'. Njihova se staja­lišta prema temi mijenjaju iz temelja u odnosu na razmišljanja prije priče uzrokujući tako i promjenu njihova budućeg ponašanja.

Ovaj način naracije u potpunosti uvlači slušatelja u priču. Slušatelji se duhovno prebacuju iz realnog u narativni svijet pripovjedača. Priča ima djelovanje stvarnog iskustva i utječe na stavove. Slušatelj uronjen u priču proživljava gotovo iste osjećaje kao i stvarnom životu. Mogu stvoriti emocionalnu povezanost s likovima u priči. Na taj su način slušatelji uključeni; potiču se pozornost i interes. Dobar završetak pret­vara izmišljenu priču u priču u kojoj slušatelji odluče živjeti. Slušatelji­ma kontraargumenti najvjerojatnije neće biti važni. Što je priča zanim­ljivija, to je i učinkovitija.

Neizravna naracija

Uspješnost neizravne naracije je u vlastitom stvaranju slušatelje­vih priča. Ljudi mnogo lakše povjeruju vlastitim nego tuđim pričama. Uglavnom se temelji na pripovijedanju istinitih priča, priča koje su se doista i dogodile. Izbjegava manipulaciju ili prevaru. I upravo zbog toga što govori o stvarnim događajima, skeptičnom, ci­ničnom ili neprijateljski raspoloženom slušateljstvu teško ju je omalo­važiti ili joj se rugati. Zbog svoje brzine, može se pripovijedati u različitim kontekstima - u poslovnim krugovi­ma, politici, obitelji. Uspješna neizravna naracija može rezultirati odr­živom promjenom bez cinizma. A zato što potiče slušatelja na oblikova­nje vlastite priče, ta je promjena prepuna energije, oduševljenja i entu­zijazma.

Naracija u transformacijskom liderstvu

Činjenicu da pripovijedanje igra važnu ulogu u liderskoj komunikaciji, menadžeri često doživljavaju neintuitivnom. O tome nisu učili u školama. Nisu se školovali na takav način. To nije standard službenih organizacijskih sastanaka. Mantra im je do sada bila: anali­tičnost je dobra, anegdota nije. No, istraživanja pokazuju da od svih komunikacijskih sredstava (pitanja, metafora, slika, ponuda, izazova, razgovora, argumenata, podataka itd.) kojima se najučinkovitije po­tiče djelovanje, priče zauzimaju dominantno mjesto. Stoga, vježbanje narativne inteligencije ključni je poticaj za one lidere koji žele u potpu­nosti iskoristiti jezik liderstva jer želimo li promijeniti po­našanje ljudi, moramo promijeniti njihove priče(Bruner, 2003).

mr. sc. Andreja Marcetić

članica radnih skupina IPA Komponenta IV - Razvoj ljudskih potencijala - Program Europske Unije za Hrvatsku: „Daljnji razvoj Hrvatskog kvalifikacijskog okvira (HKO)”

URL poveznica za ovaj ulaz

Komentari (0)

RSS feed komentari